Nisam još u potpunosti shvatio zašto me ponekad “pogodi” taj osjećaj da ne želim raditi ništa. Možda je to burnout. Možda su to promjenjiva raspoloženja. Možda je do promjene vremena. Ostaje misterij.
Iako bi bilo lijepo prepustiti se tom osjećaju i uzeti slobodan dan, obično nemam tu luksuz. Tijekom godina, stoga sam razvio vlastiti “alatni set” koji mi pomaže da prebrodim te dane kad mi se ništa ne radi. U mojoj torbi trikova nema jedinstvenog čarobnog rješenja. Jedan dan jedan trik funkcionira, drugi dan ne. Ponekad moram kombinirati različite pristupe da bih se pokrenuo.
Također, cilj tih dana kada mi se ništa ne radi nije herojski nadvladati inertnost i “razbiti dan”. Umjesto toga, moja očekivanja su znatno niža. Uzimam metaforički “ground ball” koji se kotrlja u vanjski dio terena za jedan bod. Samo pokušavam održati kotače života podmazanima dok se moja motivacija ponovno ne aktivira.
“Prolazak kroz pokrete” ima lošu reputaciju. Postoji ideja da, ako vaša djela nisu ispunjena strašću i uzbuđenjem, onda ih uopće ne biste trebali raditi. No, iz mog iskustva, prolazak kroz pokrete je potpuno u redu onih dana kada vam se ništa ne radi. Prolazak kroz pokrete održava konzistenciju. Dugoročno, konzistencija je ključ uspjeha u životu. Prolazak kroz pokrete kada vam se ne radi pomaže održati naviku. Bit će dana kada mi se ne da vježbati, ali svejedno prođem kroz pokrete vježbanja. Te vježbe tog dana nisu impresivne. Zapravo, smanjim težine ili skratim trening. Ali trening napravim.
Održavam identitet posvećenog vježbača. Osim održavanja navike, prolazak kroz pokrete može potaknuti i povratak motivacije. Već smo spomenuli ovu ideju: osjećaji često slijede akciju. Možda vam se u početku ne da raditi poreze, ali kad počnete, možda se počnete osjećati produktivnije jer vidite napredak.
Solvitur ambulando – rješava se hodanjem. Da, gotovo sve se može riješiti šetnjom. Čak i nedostatak motivacije za čišćenje garaže. Kad se osjećate zaglavljeno, izađite van i prošećite po kvartu. Tjelesna aktivnost može povećati neurotransmitere poput dopamina i norepinefrina, koji igraju ključnu ulogu u motivaciji.
Ponekad je promjena okoline sve što je potrebno da se ponovno pokrene motivacija. To može biti jednostavno preseljenje u drugu prostoriju u kući ili pronalaženje novog radnog prostora. Kad mi se ništa ne radi, ponekad uzmem laptop i odem u kafić ili javnu knjižnicu. Nekako promjena okoline uklanja psihičke okove i pomaže mi da se pokrenem.
Ljudi su inherentno društvena bića, i to možemo iskoristiti kad motivacija opada. Dogovaranje partnera za odgovornost ili pridruživanje grupnim izazovima može pružiti vanjsku motivaciju kada unutarnja motivacija izostaje. Sam boravak oko drugih ljudi koji rade može biti motivirajući. Mislim da je to jedan od razloga zašto mi rad u javnoj knjižnici pomaže. Okružen sam ljudima koji rade. Vidio sam i studente koji se pridruže virtualnoj grupi za učenje – Zoom poziv – s nepoznatim ljudima. Sam osjećaj da ih drugi gledaju (bez obzira zapravo gledaju li) pomaže im da se pokrenu i ostanu fokusirani.
Odustao sam od dnevnog vođenja dnevnika prije nekoliko godina. Ali još uvijek pišem kad mislim da bi bilo korisno. Dani kad mi se ništa ne radi su jedan od tih trenutaka. Kad pišem dnevnik tih dana, izbjegavam ga koristiti kao mjesto za “izbacivanje” svoje dosade. To samo pogoršava osjećaj besmisla. Umjesto toga, koristim dnevnik da konstruktivno razradim svoj nedostatak motivacije. U našoj smo temi o tome kako pravilno voditi dnevnik detaljnije objasnili. Često koristim te sesije dnevnika za pregled svojih dugoročnih ciljeva u životu. Širi pogled ponekad pomaže da se oslobodim inercije.
Jedna stvar koju sam naučio je da kad imam dane kad mi se ništa ne radi, “ništa” obično znači velike zadatke s vrha popisa obaveza. Ali ako zadatak nije na prioritetnoj listi, nekako mi je lakše prihvatiti ga. Tako kad mi se ne radi “ništa”, stavljam veće zadatke na čekanje i radim manje zadatke koji nisu prioritet, ali ih ipak mogu napraviti. To zovem “produktivno odugovlačenje”. Možda mi se ne da napisati članak; pa očistim police s knjigama. Možda mi se ne da raditi poreze; pa pripremim par manjih prijava.
Produktivno odugovlačenje čini dvije stvari: poduzimanje akcije, čak i na trivijalnim zadacima, može pokrenuti motivacijski “flywheel”. Čišćenje polica može dati osjećaj napretka, potencijalno potičući motivaciju za veće zadatke. Čak i ako ne pokrene motivaciju za veće stvari, i dalje se nešto obavi. Možda ne najvažnije, ali ipak korisno i mentalno rasterećujuće. Tako da, kad se ne osjećate spremnima za velike zadatke, umjesto da dan proglasite izgubljenim, zadovoljite se manjim zadacima. Dobit ćete osjećaj zadovoljstva iz završetka bilo kojeg posla i pripremiti se za bolje organizirane i fokusirane dane.
Vjerujem u snagu motivacije kao pokretača uspjeha. Ali motivacija nije stalno stanje – prirodno dolazi i odlazi. Kad motivacija oslabi, korisno je imati strategije kojima se možete poslužiti da ponovno pokrenete energiju i vratite se u tok. Isprobajte neke od gore navedenih taktika i eksperimentirajte s vlastitima da vidite što vam najbolje odgovara.
Izvor: artofmanliness.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
