Dogodilo se to da je David u jednom periodu svoga života odlučio staviti po strani svoje dužnosti i prepustiti se dokolici koja je potpuno preuzela njegovu svakodnevicu i to toliko da je ustao tek „predveče“. Dok su drugi bili u ratu, on se izležavao. Ne znajući što i kako dalje jer više nije imao pametnijeg poslao, vjerojatno je iz dosade na licu mjesta odlučio prošetati, nakon čega je s krova svoje palače ugledao Bat-Šebu i to golu.
Ona ga je toliko zaintrigirala da je zbog nje prekršio mnoge Božje zakone, zbog kojih bi druge u njegovu kraljevstvu vrlo vjerojatno kamenovali. On, koji je dotad bio čovjek po Božjem srcu, kako ga je sam Bog prozvao, a to je atribut koji rijetko tko dobiva u Svetom pismu, upao je zbog jedne krive odluke u vrtlog grijeha, iz kojeg se gotovo do kraja svoga života više nije mogao iščupati.
O kojoj je tu odluci riječ? Riječ je o prepuštanju žrvnju svakodnevice u kojoj je previše praznog prostora za koji ni sami ne znamo kako ga popuniti. Taj je prazan prostor nerijetko poziv za spolne napasti da ga popune, a sve to kako nama ne bi bilo dosad no ili kako se ne bismo osjećali usamljeno. „Prazan je um đavolja radionica”, kaže jedna izreka, a ona ne može biti daleko od istine. Kad ne znamo kud ćemo sa sobom, ima netko drugi tko zna, a njegove nas sugestije često skupo koštaju. Kako se možemo othrvati praznom hodu?
Na dva načina. Prvi je način poniznost. David se na vrhuncu svoje moći uzoholio odlučivši da više neće izvršavati svoje kraljevske obveze, što mu se vrlo brzo obilo o glavu. Svatko od nas tko ne uzima zaozbiljno svoju kraljevsku službu (koju smo primili krštenjem) i ne pristupa savjesno svojim dnevnim obvezama, prepušta kormilo svoga života drugim ljudima, napastima i neplaniranim okolnostima.
Gdje ja svakodnevno kiksam? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, potrebno je poniziti se, shvatiti da se svetost dostiže izvršavanjem svojih obveza, koliko god nam se one činile nevažne, i zamoliti Gospodina da nam pomogne savjesno ih izvršavati. Oholost je majka svih grijeha, a Sveto nam pismo pak lijepo govori: „Pred padom čovjeka ide oholost, a pred čašću ide poniznost“ (Izr 18, 12).
Drugi način na koji se možemo othrvati praznom hodu jest organiziranjem svoga dana i pravljenjem okvirnog plana za svaki dan. Možda nam se to čini pretjeranim, pa čak i nemogućim, ali istina je da, kad isplaniramo svoj dan, više toga možemo s njime napraviti, a to nas kao muškarce čini ispunjenijima i zadovoljniji ma sa samima sobom. Organizacija ističe svrhovitost dana, našu usmjerenost na dnevne ciljeve i ostavlja nam vrlo malo prostora za dokolicu.
Drugim riječima, organizacija dana čini nas budnima nad samima sobom i vraća nam kormilo života natrag u naše ruke. Naravno, Bog je taj koji upravlja našim životom, no On to ne može učiniti ako mi sami ne znamo kuda idemo. Potrebno je stoga isplanirati ono najbolje za naš dan, a zatim prepustiti da On od našeg djela učini svoje remek-djelo.
Gornji tekst je izvadak iz knjige „Projekt 41: konačna pobjeda nad pornografijom” koja je izašla u izdanju Naklade Crisinus, preko koje se može i nabaviti. Više o „Projektu 41” možete saznati ovdje.
Foto: Pixabay
