Današnji zaštitnik, sveti Krševan (latinski Chrysogonus, talijanski Crisogono), akvilejski mučenik iz IV. stoljeća, istaknuo se žarkom vjerom u vrijeme Dioklecijanovih progona.
O njegovom životu i mučeništvu kruže različite legende. Carski namjesnik (“vicarius urbis”), prema predaji bio je u Rimu vjeroučitelj svete Anastazije (Stošije), mučenice. Dok je boravio u tamnici, Krševan je tužnu Anastaziju tješio i bodrio svojim pismima. Krševana su nagovarali da se odreče vjere, a za uzvrat mu je ponuđen visoki upravni položaj, prefektura i konzulat Rimske provincije. Odbio je tu ponudu jer nije želio pogaziti svoju vjeru i zanijekati samog sebe.
Odrubljena mu je glava 23. studenoga 304. u Aquilei (danas Furlanija, sjeveroistočna Italija). Tijelo mu je bačeno u more, voda ga je vratila na obalu, a pokopao ga je sveti Zoilo.
Uz blagdan svetoga Krševana ulazna pjesma kliče: “Evo pravoga mučenika, koji je za Kristovo ime krv svoju prolio; nije se bojao prijetnja sudačkih, i tako je ušao u kraljevstvo nebesko.” Njegovo ime ušlo je u Rimski kanon mise, a kao zaštitnika svoga grada slave ga naši Zadrani (njegov lik krasi i grb grada). Svojem zaštitniku podigli su prekrasnu romaničku crkvu, koju je 4. svibnja 1175. posvetio zadarski nadbiskup Lampridije koji je bio domaćin papi Aleksandru III.
Dvije skladne kolonade dijele crkvu u tri broda, nad bočnim brodovima su niske galerije s jednostavnim otvorima, a u dnu bazilike tri su polukružne apside, pred kojima je podignuti prezbiterij. Usred prezbiterija nalazi se vrijedan barokni oltar iz 1701., s bijelim mramornim kipovima zadarskih zaštitnika svetog Šimuna, svetog Krševana, svete Stošije i svetog Zoila, a djelo su mletačkog kipara Alvisea Tagliapietre.
Svetom Krševanu posvećene su mnoge crkve i kapele u Italiji, širom svijeta i hrvatskih krajeva (Šibenik, Milohnići na Krku).
Izvor: zupajastrebarsko.hr
