Sveti Ladislav I. Arpadović (mađarski László), ugarski kralj, sin ugarskog kralja Bele I. i kraljice Rikse te brat ugarskog kralja Geze I, Sofije, supruge istarskog markgorfa Ulrika I. i Jelene Lijepe, supruge hrvatskog kralja Zvonimira, rođen je 27. lipnja 1046. u Krakówu (Poljska), tijekom progonstva njegove obitelji.
U Ugarsku se vratio 1048. i od mladosti sudjelovao u borbama za prijestolje. Protjeran je 1060. u Poljsku, ali se iste godine vratio i uz potporu poljske vojske pomogao ponovni dolazak svojeg oca na prijestolje. Nakon očeve smrti 1063. u Poljsku ga je ponovno protjerao tadašnji ugarski kralj Salamon, ali se već 1064., nakon pomorbe s kraljem, vratio u Ugarsku.
Zajedno s kraljem Salomonom i bratom Gezom I. suzbio je 1068. provalu Pečenega u Erdelj (danas Transilvanija), a 1071. zajedno su opsjeli bizantski Beograd. U obnovljenom dinastičkom ratu protiv kralja Salomona (1074.) borio se na strani brata Geze I, a za Gezine vladavine (1074.–77.) obnašao je dužnost hercega pa je upravljao sjevernim i sjeveroistočnim dijelom kraljevstva sa sjedištima u Nitri i Bihoru.
Naslijedio je 1077. brata Gezu kao ugarski kralj. Zahvaljujući mnogobrojnim novim zakonima, za njegove je vladavine napokon bilo učvršćeno kršćanstvo u Ugarskoj. Suzbijao je napade nomadskih naroda Pečenega i Kumana na Ugarsku.
Nakon smrti hrvatskog kralja Zvonimira u borbama za prijestolje dao je podršku svojoj sestri Jeleni Lijepoj (1091). Prema nekim mišljenjima, tom je prilikom zauzeo gotovo cijelu Hrvatsku, a po drugima, samo područje između Drave i Gvozda (srednjovjekovna Slavonija). Zauzeto područje nije pripojio Ugarskoj, već je za hrvatskog kralja postavio nećaka Almoša. Došao je u sukob s papom Urbanom II. pa je, u sporu oko investiture, prešao na stranu rimsko-njemačkog cara Henrika IV.
Između 1088. i 1094. osnovao je Zagrebačku biskupiju kao sufragansku biskupiju nadbiskupije u Kalocsi, za čijeg je prvog biskupa posvećen Čeh imenom Duh. Zagrebačkoj biskupiji podredio je čitavo područje tadašnje Slavonije, a istodobno je u blizini Zagreba osnovao veliko Susedgradsko-stubičko vlastelinstvo i dodijelio ga uglednom ugarskom rodu Ača. Mudar, pobožan i omiljen vladar, potpomagao je misionare i podigao mnoge crkve. Preminuo je 29. VII. 1095. u Nitri (zapadna Slovačka).
Za sveca ga je 1192. proglasio papa Celestin III. Pripisuju mu se mnoga čudesa pa je nakon smrti postao izuzetno popularan svetac. Prikazuje se kao ideal viteštva i pobožnosti, a od kraja XIII. stoljeća njegov kult postaje jednim od temeljnih oslonaca i uzora ugarske politike i ugarskog plemstva.
Uz Uznesenje Blažene Djevice Marije i svetog Stjepana kralja zaštitnik je zagrebačke katedrale, u kojoj mu je posvećen i jedan oltar s njegovim kipom. Zazivaju ga kod raznoraznih epidemija, zaštitnik je Mađarske, mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Mađarske, okolnih zemalja i hrvatskih krajeva (Šiljakovina kod Velike Gorice, Punitovci, Ladislav kod Hercegovca, Mali Raven kod Križevaca, Križevci, Podgorje Bistričko kod Marije Bistrice, Mursko Središće, Bogojevo/Gombos kod Odžaka).
Izvor: zupajastrebarsko.hr
