Sveti Serapion iz Thmuisa, poznat i kao Serapion Skolastik, egipatski pustinjak i biskup, rodio se oko godine 300. u Egiptu.
Najprije je djelovao u aleksandrijskoj katehetskoj školi. Povukao se zatim u egipatsku pustinju i postao jedan od najpoznatijih učenika i sljedbenika svetog Antuna Pustinjaka. Zajedno sa svojim prijateljem, svetim Atanazijem iz Aleksandrije, bio je veliki pobornik Nicejskog vjerovanja i protivnik arijanskog krivovjerja, borac protiv makedonijanstva (po kojem ni Sveti Duh nije pravi Bog) i manihejstva (po kojem postoje dva počela, dobro-Bog i zlo-materija). Sveti Antun Pustinjak ostavio je u svojoj oporuci po jedan ovčji kožuh Serapionu i Atanaziju kao znak svoje naklonosti.
Oko 339. Serapion je postao biskupom Thmuisa (danas Tell El-Timai), grada u Donjem Egiptu, istočno od Nila. Atanazije je poslao Serapiona u tešku misiju na dvor cara Konstantina II., koji je bio vatreni arijanac. Serapion je caru poslao niz pisama o božanstvu Duha Svetoga. Zbog toga je udaljen s biskupske stolice i protjeran u progonstvo.
Spominje se kao mogući autor „Serapionove eulogije“ ili „Serapionovog sakramentarija“, zbirke liturgijskih molitvi, značajnog djela za proučavanje egipatske kršćanske liturgije, namijenjenog prije svega potrebama biskupa. Po svemu sudeći njegovo ime predstavlja u tom slučaju tek simbol podrijetla i vremena nastajanja. Sveti Jeronim nazvao ga je „ispovijedaocem vjere“.
Sveti Serapion preminuo je ubrzo nakon godine 362., u Egiptu.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
