„Rijetko se komu poziv objavi uz zvuke truba ili u noćnoj viziji. Toliki mladići s kojima razgovaram i koji razmatraju mogućnost da krenu putem svećenstva najradije bi htjeli da im Bog to jasno kaže: „Hej, Petre! Pozivam te da budeš moj svećenik!“ Umjesto toga, ono što se često događa kod njih…”
Kako mogu znati da me Bog poziva?
Oče Kylee, na temelju vašega osobnog iskustva i onoga što primjećujete kao povjerenik za duhovna zvanja, kako osoba može znati da je pozvana na službu đakona, za svećenika ili na posvećeni život?
Otac Kyle: Bilo bi pogrešno reći da postoji jednostavan način da se razazna poziv koji osoba ima. Kada o tome razgovaramo u našem Uredu za pastoral duhovnih zvanja, obično kažemo: „Rijetko se komu poziv objavi uz zvuke truba ili u noćnoj viziji.“ Toliko mladići s kojima razgovaram i koji razmatraju mogućnost da krenu putem svećenstva najradije bi htjeli da im Bog to jasno kaže: „Hej, Petre! Pozivam te da budeš moj svećenik!“
Umjesto toga, ono što se često događa kod njih postupno je prepoznavanje želje za posvećenim životom, rast u spremnosti da prigrle žrtvu i poziv koje je Gospodin stavio pred njih. Bog osobi ustrajno upućuje poziv, a on onda u molitvi ili tijekom svete mise sebe zatekne kako razmišlja o tome kako bi njegov život izgledao da postane svećenik ili đakon. Primjerice, počne razmišljati što bi rekao u propovijedi toga dana. Na koncu, ono što primjećujem kod mladića s kojima radim, a to su ponajviše oni koji se spremaju za ulazak u sjemenište da bi jednog dana bili zaređeni za svećenike, a tek rijetko susrećem one koji se spremaju za đakonsku službu, rastući je osjećaj nezadovoljstva životom u svijetu i čežnja da kao svećenici dublje zarone u izvor Božje milosti.
Preduvjet da bi se poziv prepoznao
Mislite li da današnji katolički muškarci dovoljno vremena provode u molitvi pritom razlučujući jesu li pozvani u ova duhovna zvanja?
Otac Kyle: Nažalost, ne. Svi se mi prečesto zateknemo da se tako brzo vrtimo u žrvnju suvremenog svijeta da nam je vrlo teško zastati i provesti vrijeme u molitvi. Da, za molitvu su potrebni disciplina i strpljivost, a toga nam danas tako nedostaje! Tomu doprinosi i današnji trend (osobito prisutan na društvenim mrežama) da naše potrebe i želje budu momentalno zadovoljene te zbog toga često propuštamo sagledati širu sliku Božjeg plana za nas život. Roditeljima, a osobito onima koji imaju malu djecu, često savjetujem da mole za svoju djecu (ako to još ne čine) te da pritom osobitu pozornost posvete dvjema stvarima: Koja je jedinstvena kombinacija darova i talenata koje je Bog dao svakomu od njih ponaosob? Kako mi kao mama i tata uz Božju pomoć možemo poticati djecu da se ti darovi kod njih još više razviju?
Kako ohrabriti mladiće za posvećeni život
Kako možemo pomoći i ohrabriti naše katoličke muškarce za posvećeni život?
Otac Kyle: Prije svega, odrastajući u svojim obiteljima, djeca trebaju u svojim roditeljima vidjeti primjer poštivanja svećenika i redovnika, odnosno posvećenog načina života. To znači da, ako ih se i kritizira, da se svejedno poštuje njihova služba. Smatram da je upravo poštivanje svećeničkog poziva već jedno ohrabrivanje drugih mladića na posvećeni život. (…) I stvarno sam ga ponovno nazvao, a on mi je odmah rekao: „Odlazim u sjemenište!“
Imate li koju posebnu životnu priču o mladiću koji je osjetio Božji poziv na svećenstvo koja je vama omiljena?
Otac Kyle: Teško mi je izdvojiti samo jednu priču, jer svaka je od njih uistinu jedinstvena kada pomislim na različite životne puteve mladića s kojima sam radio tijekom ovih osam godina u Uredu za duhovna zvanja. Možda bih mogao navesti jedan primjer mladića koji je upravo u našoj mjesnoj župi bio osobito angažiran te je fantastično radio s mladima. Prateći njegov rad još dok je bio srednjoškolac, uvijek sam imao dojam da kod njega „ima još nešto”. Budući da sam osjećao poticaj Duha Svetoga, jednog sam ga dana nazvao i porazgovarao s njime, predloživši mu da se poveže s jednim svećenikom kojemu bi se mogao obratiti s molbom za duhovnim vodstvom. Razgovor sam zaključio riječima „čujemo se za nekoliko mjeseci.“ I stvarno sam ga ponovno nazvao, a on mi je odmah rekao: „Odlazim u sjemenište!“
Danas on prolazi formaciju za svećenika i ako Bog da, bit će zaređen za dvije godine. Ponekad samo jednostavan prijedlog ili savjet može uroditi velikim plodovima! Tijekom prve godine mojeg mandata u uredu za duhovna zvanja jedan je mladić tri puta najavljivao svoj dolazak i na kraju bi svaki put otkazao sastanak sa mnom. Znao sam ga čekati i po pola sata, ali on bi samo poslao poruku da ne može stići. Kad se napokon pojavio, nakon četvrtog dogovora, nije se prestajao ispričavati, a onda je započeo naš razgovor, koji je na koncu trajao dugo u noć. Taj će mladić biti zaređen za svećenika ovog svibnja.
Ustrajnost se isplati! Ono na što potičem sve one koji mi se obrate s pitanjem razlučivanja zvanja jest otvorenost Duhu Svetomu i posvećenost tom zadatku. Kao što moj nadbiskup voli reći: „Gospodina se ne može nadmašiti u velikodušnosti.“ To je zaista tako.
Kako mladiće potaknuti na vjernost Crkvi
Što biste voljeli poručiti muškarcima katolicima od tinejdžerske do starije dobi? Kako biste ih potaknuli na vjernost Crkvi i življenje svoga poziva?
Otac Kyle: Želio bih istaknuti tri stvari:
- Duhovno zvanje razaznaje se u kontekstu Crkve. Stoga joj budite blizu, a ona će vas voditi tako da budete sretni čineći ono na što ste pozvani.
- Molitve nikada dosta! Plodovi molitve očituju se u osobnom životu, kao i u životu župe. Župa u kojoj sam ja odrastao prilično je mala. Radi se o gradiću u kojem živi tek tristotinjak obitelji, dakle oko tisuću stanovnika, a samo polovicu njih čine katolici. Pred kraj mojega osnovnoškolskog obrazovanja ondašnji je župnik uveo euharistijsko klanjanje, koje trajalo 24 sata, šest dana u tjednu, od nedjelje navečer do navečer. Otad je petero mladića iz moje župe otišlo u sjemenište. Nas dvojica smo već zaređeni za svećenike, jedan se sprema za ređenje, a dvojica su napustila sjemenište. Vrijeme provedeno pred Kristom u klanjanju i molitvi dugoročno je u župi urodilo plodovima.
- Važnost očeva blagoslova. Još jedno ohrabrenje: posebna je snaga molitve muškaraca koji su se zajedno okupili s tim ciljem, a jednako je snažan primjer oca koji moli. Uz takva oca djeca mogu krenuti u cjeloživotnu pustolovinu širenja kraljevstva, a sinovi se osjećaju slobodnima slijediti poziv svećenika ukoliko ga osjete, jer mogu računati na očev blagoslov. Sjetite se koliko je Jakovu bilo važno dobiti Izakov blagoslov. Ne vrijedi li i za nas isto?
Otac Kyle Schnippel povjerenik je za pastoral duhovnih zvanja u Nadbiskupiji Cincinnati. Rođen je i odgojen u katoličkoj obitelji u gradiću Botkinsu, u američkoj saveznoj državi Ohio, a svećeničku formaciju je prolazio u Nadbiskupiji Cincinnati, gdje je 2004. godine zaređen za svećenika. Nakon dvogodišnje službe u katoličkoj srednjoj školi imenovan je povjerenikom za pastoral duhovnih zvanja u svojoj nadbiskupiji, u kojoj je tijekom prošle godine broj bogoslova s dvadeset i sedam narastao na četrdeset i pet.
Izvor: book.hr
Foto: Unsplash
