Na papinsku stolicu stupio je 314., samo godinu dana nakon Milanskog edikta kojem je kršćanstvo dobilo status neutralnog položaja u odnosu na ostale religije i prestalo biti progonjeno.
Pod svetim Silvestrom, uopćeno govoreći, Crkva je izašla iz katakomba i otvorila se prema svijetu. Počela je gradnja bazilika i hramova, kao i ostalih bogoslužbenih prostora. Još važnije je bilo to što je papa Silvestar započeo unutarnju reformu i izgradnju Crkve, i to svim svojim biskupskim srcem.
Tako se 320. postavljaju, odobrenjem cara Konstantina, temelji za crkvu svetog Petra nad njegovim grobom na Vatikanskom brijegu, a papa Silvestar odobrava gradnju i drugih još i danas poznatih rimskih crkava: svete Agneze, svetog Lovre i svetog Pavla izvan zidina. To su kroz stoljeća do današnjih dana ostala poznata mjesta rimskih hodočasnika.
U Silvestrovo vrijeme kršćanstvo je bilo zahvaćeno pogubnom herezom – arijanstvom. Ukratko i pojednostavljeno, arijanstvo je kršćanski nauk koji niječe vječnu opstojnost Sina, i tvrdi da je Sin Božji u jednom trenutku ‘proizašao’ od Oca. U biti, Sin Božji nije Bog, i samim tim Bog nije Sveto Trojstvo.
Zbog te vrlo raširene hereze sazvan je prvi ekumenski koncil čitave Crkve u Niceji. Bilo je pozvano 270 biskupa cijele Crkve, a papa Silvestar nije mogao biti prisutan zbog starosti. Poslao je svoja dva izaslanika iz Rima. Sabor je podržao istobitnost Oca sa Sinom, uz samo dva glasa protiv. Tako je Crkva u vrijeme pape Silvestra i službeno definirala božanstvo Isusa Krista.
Papa Silvestar umire na glasu svetosti 31. prosinca 335. g. u Rimu, a njegove relikvije nalaze su u crkvi Svetog Silvestra u Rimu. Po njemu se zadnji dan u godini naziva Silvestrovo.
– Čita se tekst iz Evanđelja po Luki (2, 16-21):
U one dane pastiri pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
– 3 min šutnje
Na kraju smo građanske godine. Vrijeme je promišljanja i rekapitulacija. Poput Marije pozvani smo pohranjene događaje prebirati u svom srcu. I za nas, kao i za nju, započelo je vrijeme življenja u intenzivnoj Božjoj blizini. Ispitajmo se jesmo li ostali vjerni toj logici poput Marije. Jesam li u pogledu nečega razočarao sam sebe ili druge? Jesam li općenito zadovoljan kako teče moj razvoj kroz godine? Ima li u meni još onog izvornog evanđeoskog oduševljenja kakvo smo čuli da su pronosili pastiri nakon što su pronašli Isusa u jaslama?
– 3 min šutnje
Gospodine, poklonio si nam još jednu godinu života. Nezaslužena je to milost. Hvala Ti na svim sunčanim i tmurnim danima. Hvala Ti na što si uzdržavao naše tijelo i naš duh. Hvala Ti na svim ljudima koje smo susretali i oprosti ako u njima nismo vidjeli tebe. Hvala Ti za svaki poticaj, za svaki blagoslov, za svaki susret s tobom u molitvi. Hvala Ti konačno i za to što si nas sabrao, hvala Ti za ovu zajednicu, hvala Ti što nas vodiš.
– 3 min šutnje
Pred malim Isusom smo u predvečerje Nove godine. Počinje jedno novo razdoblje. I Crkva je u 4. stoljeću povezala novost Isusova porođenja s rađanjem novog doba, smještajući slavljenje Božića na dan zimskog solsticija, nakon kojega noći bivaju sve kraće, a dani sve duži. Sinulo je Mlado sunce s visine da obasja nas koji sjeđasmo u sjeni smrtnoj. Započelo je doba milosti, doba nade. Dočekujem li i ja novu godinu s nadom, s vjerom da je Isus preobrazio svijet i da zlo više nema apsolutnu moć nad nama? Ili sam možda promatrajući svjetovne događaje više prorok besmisla i beznađa? Jesam li širitelj evanđeoskog optimizma ili beznadnog pesimizma koji ne vjeruje u boljitak? Jesu li u mome životu što više upoznajem Isusa dani sve duži, ili noć i dalje prevladava?
– 3 min šutnje
Ususret Novoj godini razmišljamo i o prolaznosti vremena. Isus preobražava vrijeme. Ono nije više nepobjedivi neprijatelj koji sve uništava i pokorava, koji sve ubada svojim smrtonosnim žalcem. Vrijeme je pretvoreno u nešto pozitivno. Umjesto porobljivača ono postaje osloboditelj. Iz zadanosti se transformira u priliku. Iz granice u mogućnost. Mogućnost da sami sebe uvijek iznova izgrađujemo, da u vremenu rastemo. Dočekajmo stoga Novu godinu u raspoloženju optimizma, nade i radosti. Jer, vrijeme je na našoj strani, budimo uvjereni u to.
#SvetacUzor #muževnibudite
