Često se zapitam kako se netko tako nestalan poput mene može cijeniti, štoviše – ljubiti. Zašto to ona radi? Zašto je tako uporna u ljubavi prema čovjeku? Zašto me se ne odriče kada je tako često spremam u ladicu zaborava? Poznajem li te? Tko si ti konačno? Zašto me voliš?
Apostol sam Bezgrešne. Imao sam baš svakakvih lančića, ogrlica i kojekakvih amajlija oko vrata u svojemu životu, ali medaljice se ne mogu tako lako riješiti. Obuzme čovjeka u potpunosti. Dio je nas. Medaljica? Ne! Ona? Da! Šireći ruke na čuvenom prikazu, grli nas.
Majka kao Majka. Pazi. Gleda. Želi dobro. Ako to znam, kao i čitav niz kvaliteta, zašto je zaobilazim? Zašto sam toliko puta pobjegao od sigurne pomoćnice? Zašto je tjeram od sebe? Kako je moguće da krunica zna biti tako teška, iako je malena, sitna… Zašto ti svi hrle, a ja bježim?
Bježim, iako te znam. Ne bježim od nepoznatoga. Itekako te poznajem, Bezgrešna. A opet, tako te razočaram. Brzo se zagrijem, ali i dugo, predugo hladim. Ali ti si prava Majka. Ona koja brine za svoju djecu kakva god bila. Ona koja ih voli bez obzira na sve. Ona koja širi svoje ruke čekajući na one koji su zalutali.
Do kada ćeš biti tako brižna?
Posvijesti nam činjenicu da si s nama i u najsretnijim i najtužnijim trenutcima. Ti, koja si i Suotkupiteljica, ali i Mama. Kraljica Neba, ali i Zemlje. Prvakinja u širenju ljubavi. O, da te barem upoznaju oni koji se toliko zalažu za „ljubav“, „mir“ i „toleranciju“. Ti ih poznaješ. Ti me poznaješ. Pokaži nam što je istinska ljubav, istinski mir i istinska tolerancija. Vjerujem da takvo što daješ u izobilju. Kad bih barem toga bio više svjestan…
Mi mlaki, nestalni, slabići molimo konačno tvoga Sina da preko tebe ražari naša otvrdnula srca. Mi ne želimo biti takvi. Mi želimo biti tvoja vojska. Tvoji odani ratnici. Čuvari i širitelji tvoje bezgranične ljubavi!
Antun Lešić
Foto: Pixabay
