Ljudi obično misle da treba danonoćno moliti kako bi se postalo svetim. Na taj način si ne samo unište živce, nego se i udalje od Boga i zamrze molitvu. Svetim se postaje tako da se u pravi čas moli, u pravi čas radi i u pravi čas odmara. Kao što naše disanje poznaje udisaj i izdisaj, kao što naš ritam poznaje dan i noć, kao što naše srce poznaje naše otkucaje, kao što čovjek poznaje izlazak i ulazak, tako i naš duhovni život teče u ritmu: moli i radi. Svako pretjerivanje dolazi od zloga.
Ljepota života je u skladnosti svega oko tebe. Svetac je umjetnik čovještva skladan poput neba. Smijeh i plač jednako pripadaju danu i noći. Bol i radost pratioci su života. Rođenje i smrt naša su svagdašnjica. Blizina Boga, ali i napast da se od njega udaljimo jednako pripadaju ljudskoj prirodi. Pogriješiti, ali se popravljati, uprljati se, ali se i oprati – jednako je ljudski. Važno je da nikada ne očajavaš, i ne praviš se važnim zbog ispravna idealizma. Važno je da vječno gledaš Boga ispred sebe. Da, gledanje Boga je najvažnije.
Izvor: FB stranica ‘Tomislav Ivančić’
Foto: Unsplash
