U svjetlu velikog broja narušenih brakova, moramo se zapitati jesu li ti brakovi sklopljeni onako „kako Bog zapovijeda“. Nerijetko se baš tu nalazi odgovor na probleme u braku, u nedostatku potpunog razumijevanja učinaka sakramenta braka na supružnike i na djecu.
U nastavku donosimo pitanja koja bi budući supružnici trebali postaviti jedno drugome kako bi takav razgovor bio plodonosan. Ovo su stvari o kojima bi se trebalo raspraviti.
- Shvaćamo li istinski dar i misterij sakramenta braka?
Brak je sakrament, a sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti. A koja nam se milost pruža ovim sakramentom? Oplemenjivanje supružnika! To ne znači kako je moja zadaća učiniti moga supružnika savršenim, nego da ja imam pomoć milosti kako bih postao boljim u odnosu prema svom partneru. Svi se žele vjenčati sa savršenim muškarcem ili ženom, ali ih samo nekolicina želi postati savršenim muškarcem ili ženom za svog supružnika. Milost nam je darovana isključivo zbog toga.
- Jesmo li uistinu predani?
Promatramo li svoju spremnost da se vjenčamo „u dobru i u zlu“: izlasci/udvaranje i zaruke su darovano vrijeme prije braka. Moramo se pripremiti kako bismo bili vjerni, kako bismo voljeli i poštivali jedno drugo u zdravlju i u bolesti; u blagostanju i u nevolji. Drugim riječima, zauvijek! Ta želja za predanjem, to „zauvijek“ mora biti tema razgovora onda kada donesemo odluku da ćemo se vjenčati. Kasnije, kada dođu teška vremena (a ona uvijek dođu), jedno drugo ćemo podsjetiti na prvu odluku: „Budući da smo se odlučili vjenčati za sva vremena, moramo znati riješiti ovu situaciju.“
- Kakvo nam je prijateljstvo?
Čini se nevjerojatno, ali samo mali broj ljudi vidi svoje buduće muževe i žene kao svoje „najbolje prijatelje“. Baš zato mnogi i vjeruju u onu nesretnu izjavu „od ljubavi do mržnje samo nas korak dijeli“, no to ne bi smjelo biti tako. Bračno prijateljstvo temelji se na prethodnom prijateljstvu, a to se prijateljstvo mora svakog dana iznova obogaćivati, njegovati razgovorima, pozornošću i ljubaznošću. Jednom kad se par vjenča, to bračno prijateljstvo mora biti još intenzivnije, budući da mi, naročito muškarci, često mislimo „kako je sve odrađeno“, ili da smo „mi odradili ono što smo trebali“. Obukli smo uštogljena odijela, na dan vjenčanja se „izblamirali“ pred prijateljima i obitelji te smo tako svojim ženama dokazali kako ih volimo… Ne, frajeru! Svaki dan, do kraja svog života, moraš osvajati srce svoje žene.
- Koliko djece želimo imati?
Ključna tema razgovora prije no što stupimo u najveću avanturu svog života. Koliko djece želiš imati? Kako ćemo ih odgajati? Kako ćemo ih voditi prema svetosti? Što ako ne budemo mogli imati djecu? Hoćemo li usvojiti dijete? Koliko njih? Svako od ovih pitanja je ključno i vodi nas do sljedećeg, jer kako bismo došli do djece, moramo prethodno „nešto učiniti“.
- Shvaćamo li što znači seksualnost u braku?
Ovo je pitanje o kojem može biti teško razgovarati prije braka, ali o ovome se mora razgovarati. Prvo, moramo proučiti, shvatiti i znati kako objasniti nauk Crkve o prokreaciji. Bilo bi izvrsno kada bismo mogli razmotriti katehezu o seksualnosti koju je napisao sv. Ivan Pavao II. (naziva „Teologija tijela“), no, ako to pak ne možemo, onda bismo barem trebali pročitati što Katekizam Katoličke Crkve kaže o ovoj temi. Dar čistoće nije zabrana seksualnosti, nego način kako ju preokrenuti i voditi tako da dovede do posvećenja bračnog para. Ne samo da je bitno čekati do braka nego je bitno i znati zašto i što se čeka.
- Kako ćemo zaštiti svoj brak od nevjere, pornografije i sličnog?
Bračna čistoća mora se otkriti i utvrditi prije braka. Razgovor o tim stvarima pomoći će nam u „utvrđivanju“ budućeg braka od istinskih modernih prokletstava, tako raširenih u današnje vrijeme. Moramo biti svjesni kako živimo u vremenu prenaglašene seksualnosti, vremenu koje obezvrjeđuje brak i napada ga različitim vrstama pornografije koju je gotovo nemoguće izbjeći. Česti sakramenti, kao i otvoren i iskren razgovor između supružnika, pomoći će u izbjegavanju tih opasnosti uz minimalne rizike.
- Kako se odnositi prema obitelji supruga ili supruge?
Rečenica koja se najmanje tri puta ponavlja u Bibliji (prvo u Knjizi Postanka, a onda ju ponavlja i Krist te Pavao u Poslanici Efežanima) je: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku.“ Prikladna distanca, s dozom potrebnog poštivanja za obitelji bračnih drugova, svakako će doprinijeti bračnom miru. To ne znači napuštanje roditelja. Mora postojati sredina i upravo to je i krepost. No, prije no što se vjenčamo, moramo shvatiti kako će obitelji supružnika težiti da imaju svoja prava, te ako budu zazirale u intimnost parova, to može dovesti do razarajućih posljedica.
- Što ćemo s financijama?
I ovo je jedno bitno pitanje koje se prethodno mora raspraviti. „Moja“ i „tvoja“ sredstva su stvar prošlosti, u braku postoji samo ono što je „naše“. Dogovor o tome mora postojati prije no što nastanu sukobi, a to sve svakako mora biti raspravljeno prije stupanja u brak. Ako želimo ući u zajednički projekt, a ja umjesto da štedim novce kako bismo kupili kuću, ili barem unajmili sobu, potrošim svoje novce na zabavljanje s prijateljima, vrlo vjerojatno će se takvo ponašanje nastaviti i nakon vjenčanja. Naročito ako samo jedno bude radilo.
- Kako će izgledati naši nesporazumi?
Bitno je da se posvađamo prije vjenčanja! Ne kažem da trebamo „tražiti razlog za svađu“ kako bismo vidjeli kako druga strana reagira, no nužno je da smo iskusili barem jednu veću raspravu prije stupanja u brak. Ako se vjenčamo a da se nijednom nismo posvađali, nećemo uopće znati je li druga osoba uvredljive prirode ili je sklona opraštati, je li nasilna i slično. Bitno je znati kako će se sukobi neizbježno događati u braku, a mi ćemo, da bismo došli do pomirenja, morati znati kako načiniti kompromis s vlastite točke gledišta i razumjeti drugu stranu i njegove ili njezine stavove.
- Što je s našom duhovnošću?
Posljednje, ali ne najmanje važno. „Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno.“ Razgovor koji uspostavimo s Bogom mora biti na središnjem mjestu u našoj vezi. Moramo se naviknuti činiti to zajedno od samog početka. Sva snaga našeg zajedništva dolazit će od svakodnevne zajedničke molitve. Što budemo bliže Bogu, bit ćemo bliže jedno drugome. Sve dok zadržimo molitvu u svom životu, zajedničke odlaske na svetu misu, kao i potpuno sudjelovanje u životu Crkve, naš dom će biti ona „kućna Crkva“ u kojoj će naša djeca moći razviti jaku i postojanu vjeru.
Izvor: catholic-link.org
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
