Na adresu našeg uredništva pristigao je osvrt jedne žene na trenutni medijski i i ideološki rat koji se vodi protiv muškaraca u Hrvatskoj koji mole na trgovima. Ta žena, koja želi biti anonimna, sama je žrtva nasilja.
Tko govori u ime žrtava?
U javnom prostoru proteklih mjeseci svjedočimo jednom vrlo opasnom obrascu: Nasilje nad ženama i femicid koriste se kao retoričko oružje protiv muškaraca koji javno mole krunicu na trgovima, osobito u čast Blaženoj Djevici Mariji. Umjesto rasprave o stvarnim uzrocima i propustima sustava, dio aktivistica i udruga konstruira izravnu, ali nejasnu vezu između molitelja i ubijenih žena.
To nije borba za žene.
To je manipulacija žrtvama.
Posebno je problematično kada se pritom govori „u ime svih žena“, kao da su baš one koje napadaju molitelje legitimne i jedine zastupnice svakog ženskog iskustva. Nisu. One nisu moje zastupnice, niti zastupnice svake žene koja je preživjela nasilje.
Da bi rasprava bila poštena, prvo postavljamo tri pitanja:
- Što zapravo znamo o femicidu i nasilju nad ženama u Hrvatskoj?
- Tko te žene uistinu ubija, i u kojim okolnostima?
- Što su u stvarnosti javne molitve muškaraca na trgovima i postoji li ikakva razumna veza s ubojstvima žena?
Tek kad na to odgovorimo iz činjenica, smijemo izvlačiti zaključke.
Činjenice: koliko je žena ubijeno i tko ih ubija?
Prema podacima Policije i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova: 2024. godine u Hrvatskoj je ubijeno 18 žena, od čega se 9 slučajeva vodi kao femicid; teško ubojstvo ženske osobe.
U 2025. do kraja studenoga, mediji i institucije navode da je ubijeno najmanje 15 žena, a njih su u velikoj većini slučajeva počinili njihovi intimni partneri (muževi, bivši muževi, partneri). Analize femicida u Hrvatskoj pokazuju da su počinitelji gotovo uvijek osobe iz bliskog kruga žrtve, prvenstveno intimni partneri ili članovi obitelji, a ne nepoznati muškarci s ulice. Drugim riječima: žene u Hrvatskoj najčešće ubijaju muškarci s kojima žive, s kojima dijele stol, krevet, djecu, svakodnevicu. To je užasna, ali vrlo konkretna istina.
Iz tih podataka proizlazi nekoliko stvari:
Femicid je ozbiljan sigurnosni i društveni problem, a odgovornost je primarno na počiniteljima, ali i na institucijama koje nisu na vrijeme reagirale. Pravi fokus mora biti na: prijavama nasilja, procjeni rizika, zaštiti žrtava, dosljednoj primjeni zakona, radu policije, centara za socijalnu skrb i sudova.
Ni u jednoj ozbiljnoj analizi femicida ne pojavljuju se „muškarci koji mole krunicu na trgu“ kao faktor rizika.
Tko su zapravo ti molitelji na trgu?
Mnoge se skupine muškaraca okupljaju na trgovima (npr. Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina na Trgu bana Jelačića u Zagrebu i Marijini ratnici na Peristilu u Splitu) kako bi javno molili krunicu. Njihove objavljene nakane uključuju, među ostalim: molitvu za obraćenje naroda, za brak i obitelj, za prestanak pobačaja, za čistoću života, za duhovnu odgovornost muškaraca. Treba još naglasiti da ti skupovi molitelja jesu prijavljeni policiji, odvijaju se u skladu s pravnim okvirom javnog okupljanja i nalaze se u društvu u kojem se većina ljudi deklarira kao katolici.
Naravno, može se raspravljati sviđaju li se nekom njihove poruke i slaže li se netko s njihovim razumijevanjem muške uloge. To je legitimna rasprava. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ali ono što nije legitimno jest:
Proglašavati ih prijetnjom ženama bez dokaza;
U javnosti ih povezivati s femicidom;
Stvarati dojam da postoji uzročno-posljedična veza između njihova postojanja i ubojstava žena.
Za takvu tvrdnju treba:
- Ili konkretan slučaj da je počinitelj femicida dio te inicijative
- Ili statistički obrazac koji pokazuje korelaciju između sudjelovanja u takvim molitvama i počinjenja nasilja
Ni jedno ni drugo nije ponuđeno. Umjesto toga nude se insinuacije.
Logična pogreška: od femicida do „kolektivnog krivca“
Kada se femicid koristi za napad na molitelje, provodi se nekoliko opasnih koraka:
*Stvarna tragedija: nasilnik je ubio ženu.
*Emotivna mobilizacija: ističu se slike, slogani, opravdani šok i bijes.
*Preusmjeravanje bijesa: umjesto da on ostane usmjeren na počinitelja i propuste sustava, bijes se preusmjerava prema ideološkom protivniku (u ovom slučaju: katoličkim muškarcima koji mole).
*Etiketa: „patrijarhalni“, „mrzitelji žena“, „opasnost za žene“.
*Kolektivna krivnja: iz djela pojedinih muškaraca koji su stanovnici u državi, izvodi se moralna osuda čitave skupine molitelja.
To je klasična logička pogreška: krivnja po asocijaciji.
Ne postoje nikakvi dokazi da se ta skupina statistički pojavljuje kao skupina počinitelja.
Etika instrumentalizacije: žrtve kao oružje
Još dublji problem od pogrešne logike je moralni problem instrumentalizacije žrtava. Kad se imena ubijenih žena, njihove fotografije i priče koriste prvenstveno zato da bi se demoniziralo muškarce koji mole i širila poruka da su ti katolici glavni neprijatelj žena, onda se te žene drugi put zlostavlja: ovaj put javnim diskursom. Žrtva nasilja ima pravo na istinu o svom slučaju, dostojanstvo i zaštitu od manipulacije.
Aktivističke grupacije nemaju automatsko moralno pravo reći: „Mi govorimo u ime svih žena“. Pogotovo ne u ime onih žena koje su vjernice, koje javno ili privatno podržavaju molitelje, ili su dobile konkretnu pomoć upravo od tih molitelja, a ne od ljevičarskih aktivistica koje viču najglasnije.
Činjenica da u izvještajima o femicidu vidimo ozbiljne brojke i upozorenja institucija, ne daje nikome pravo da te brojke pretvori u batinu za svoje ideološke protivnike.
Tko su samoprozvane „zastupnice žena“, i tko im je dao mandat?
Kada neke aktivistice i organizacije javno vrijeđaju ili ismijavaju muškarce koji mole, istovremeno koristeći retoriku „u ime žena“, nastaje nekoliko problema. Isključuju vjernice, kao da vjernice nisu „prave žene“. Kao da žena koja podržava tradiciju, molitvu i majčinstvo automatizmom spada na „krivu stranu“. Isključuju žene koje su pomoć dobile upravo iz tradicionalnih krugova. Žene koje su u bijegu od nasilja utočište našle u sigurnim kućama Caritasa, redovnica, vjernika 8 karitativnih udruga. Njihovo iskustvo opslužuje se šutnjom jer ruši jednostavnu sliku „crni konzervativci vs. žrtve“.
Uzurpira se glas žrtava
Govori se u njihovo ime bez pitanja. Ne priznaje se da žrtve mogu imati različita politička i svjetonazorska stajališta. Reći: „Mi smo zastupnice svih žena, a tko se ne slaže s time, protiv žena je“ nije ni po njihovim mjerilima demokratski, nije pošteno i nije u službi istine. To je, štoviše, simboličko nasilje nad onim ženama koje u taj okvir ne stanu. Nijedna skupina nema pravo unaprijed tvrditi: „Ako si žrtva, ti si na našoj strani, a protiv njihovog križa i krunice.“
Ja kao bivša žrtva nasilja mogu sasvim legitimno reći da su mi pomogli ljudi koje danas dio aktivistica naziva „ženomrscima“. Da sam u najtežim trenucima podršku dobila i od onih koji javno mole na trgovima. I da smatram potpuno nepravednim i klevetničkim povezivati njih s ubojstvima žena. Te mislim da bi zbog klevetničkog huškanja trebali odgovarati pred zakonom. Jer pozivaju na mržnju i netrpeljivost prema moliteljima, insinuirajući nepostojeću vezu njih s ubojstvima žena, koristeći prave žrtve za svoju manipulaciju. Što dodiruje posebno dno dna u javnom društvenom diskursu, i otkriva pravu agendu tih osoba.
Zaključak: istina umjesto lažnih parola
Ako želimo ozbiljno govoriti o nasilju nad ženama i femicidu u Hrvatskoj, onda moramo ostati vjerni činjenicama o tome tko ubija žene, uz koje propuste institucija i u kojim okolnostima se događaju ubojstva. Trebamo osuditi zločin i njegova počinitelja jer zločinac je osoba s imenom, prezimenom i osobnom odgovornošću. Molitva na trgu nije kazneno djelo, nego pravo zajamčeno u demokratskom društvu.
Prekinuti instrumentalizaciju ubijenih žena
Njihove smrti nisu i ne smiju biti paravan za ideološke obračune. Tko koristi njihove živote i smrti prvenstveno kao retorički alat protiv molitelja, ne štiti žene, nego vlastitu agendu. U trenutku kad se femicid koristi za napad na molitelje na trgovima, a ne za ozbiljan obračun s nasilnicima i institucionalnim propustima, onda jasno da nije problem u molitvi, nego u pravoj namjeri onih koji pozivaju na javni linč prema ljudima koji mirno mole na trgu.
Molitelji na trgu imaju moju punu podršku, kao žene koja je izišla iz nasilja i u kriznoj situaciji dobila pomoć od pojedinaca koji su predvodnici organiziranja te javne molitve. Hvala vam.
Foto: Unsplash
