Postoje različite vrste eutanazije, kao i njezina zamjenjiva terminologija. To otežava razumijevanje eutanazije onima koji nisu upoznati s detaljima.
Eutanazija i potpomognuto samoubojstvo: Postoji li razlika?
Eutanazija se katkad zamjenjuje s izrazom „ubojstvo iz milosrđa“.
Ubojstvo iz milosrđa je čin izravne eutanazije koji se obično čini s navodnom svrhom okončanja patnje neproduktivne ili terminalno bolesne osobe. „Ubojstvo iz milosrđa“ obično se događa bez izričitog zahtjeva žrtve i provodi se u uvjerenju da je to najsuosjećajniji postupak.
Drugi izraz koji se koristi naizmjenično s eutanazijom jest „liječnički potpomognuto samoubojstvo“. Međutim, liječnički potpomognuto samoubojstvo vrlo je specifična vrsta eutanazije i mora se tako shvatiti.
Samoubojstvo je čin namjernog okončanja vlastita života. Aktivisti koji se zalažu za eutanaziju često odobravajuće govore o racionalnom samoubojstvu, što znači da je osoba pažljivo razmotrila svoje postupke, za razliku od osobe koja djeluje impulzivno, pod prisilom ili pod teškim psihološkim ili emocionalnim stresom.
Potpomognuto samoubojstvo je čin pružanja sredstava kako bi se osobi pomoglo da si oduzme život. To jednostavno znači da liječnik osigurava sredstva kako bi osoba okončala svoj život. Točnije, to znači da liječnik daje recept ili druga sredstva kako bi osoba počinila samoubojstvo; pacijent, a ne liječnik, zapravo izvodi smrtonosni čin.
Potpomognuto samoubojstvo, ubojstvo iz milosrđa i eutanazija koriste se naizmjenično, iako se uvelike razlikuju u definiciji. S obzirom na to, postoje neke nijanse eutanazije. Dakle, koje su vrste eutanazije?
Vrste eutanazije
Aktivisti protiv eutanazije moraju biti dobro upoznati s pojmovima koji se odnose na eutanaziju. U suprotnom će biti zbunjeni i neučinkoviti u svojim naporima da spase živote. Prije nego što pregledamo vrste eutanazije, moramo definirati način ili status – naime, je li ona aktivna ili pasivna.
Aktivna (pozitivna, izravna) eutanazija je radnja poduzeta s ciljem uzrokovanja ili ubrzavanja smrti. Te mjere mogu uključivati smrtonosnu injekciju ili predoziranje koje je počinio liječnik ili druga osoba.
Pasivna (negativna, neizravna) eutanazija je uskraćivanje radnje s ciljem uzrokovanja ili ubrzanja smrti. Ove mjere uključuju uskraćivanje ili povlačenje neherojskih mjera, uključujući hranu, hidrataciju (vodu) i oksigenaciju. Primjeri ove vrste eutanazije su mnoga čedomorstva koja se svake godine čine u SAD-u uskraćivanjem hrane i vode hendikepiranim novorođenčadi koja bi inače preživjela.
Ključne razlike između aktivne/pasivne i dobrovoljne/nedobrovoljne/prisilne eutanazije i prirodne smrti moraju se precizno definirati prije nego što se može nastaviti bilo kakva inteligentna rasprava o različitim „nijansama“ eutanazije. Aktivna ili pasivna eutanazija može se primijeniti na bilo koju i sve sljedeće vrste eutanazije, koje ćemo sada pregledati.
Dobrovoljna eutanazija se provodi uz voljnu i autonomnu suradnju subjekta. To znači da je subjekt oslobođen izravnog ili neizravnog pritiska drugih.
Nedobrovoljna eutanazija se provodi kada je subjekt bez svijesti ili iz nekog drugog razloga ne može dati pristanak. Dopuštenje može dati sud ili članovi obitelji, ili se eutanazija može izvršiti na diskreciju zdravstvenog djelatnika ili njegovatelja.
Prisilna se eutanazija vrši nad osobom protivno njezinoj izraženoj volji.
To znači da postoji šest općih vrsta eutanazije: (1) aktivna dobrovoljna, (2) pasivna dobrovoljna, (3) aktivna nedobrovoljna, (4) pasivna nedobrovoljna, (5) aktivna nedobrovoljna i (6) pasivna nedobrovoljna.
Eutanazija i kultura smrti
Lobi zagovornika eutanazije dobro je naučio ovu lekciju. Mnoge svoje ciljeve ostvario je korištenjem taktika zastrašivanja koje uključuju dramatične anegdote o ljudima u teškoj, neublaženoj boli, koje „održavaju na životu strojevi“ okruženi šumama cijevi i zvučnih uređaja, što ometa njihov mir i, prije svega, nejasno definiran pojam „kvalitete života“. Skupine zagovornika eutanazije također su zbunile zakonodavce i javnost namjerno zamagljujući granice između izravne i neizravne eutanazije i prirodne smrti. Zagovornici pobačaja koriste upravo istu taktiku kada zajedno svrstaju kontracepciju, abortivna sredstva i pobačaj.
Kao što znamo, i kontracepcija i pobačaj snažno doprinose raspadu obitelji omogućujući seksualni promiskuitet među oženjenim i neoženjenim osobama. U međuvremenu, društveno snižavanje „tradicionalne“ obitelji kao norme uvelike je ubrzano dostupnošću široko rasprostranjenog razvoda, pornografije i lažnog homoseksualnog „braka“.
Unatoč mnoštvu zbunjujućih pojmova, u slučaju eutanazije sve se svodi na jedno – namjeru. Ako je namjera radnje ili propusta ubrzati smrt osobe, to je eutanazija i nikada nije moralno dopuštena. Međutim, ako je namjera radnje ili propusta jednostavno pustiti prirodi da ide svojim tokom i ne produžuje nepotrebno proces umiranja, tada je dopušteno uskratiti ili povući liječenje ili postupak.
Izvor: hli.org
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
