Dragi don Damire! U četvrtom mjesecu trudnoće izgubila sam dijete. Doktor je rekao da 20 posto žena ima spontani pobačaj i da se ne zna što dovodi do njega. Muž i ja smo neutješni, jako smo se veselili svom prvom djetetu. Zanima nas što je s našim djetetom? Je li s Gospom? Što možemo učiniti za njega? Nismo ga mogli ni pokopati ni krstiti. Kao vjernici vjerujemo da život počinje od trenutka začeća. I što mogu učiniti roditelji kada izgube dijete u kasnoj trudnoći, kada se već zna spol djeteta i organi su razvijeni?
Matija
Draga Matija,
U promišljanju o duhovnom stanju Vašeg djeteta, valja imati na umu tri vjerske istine: – želja za krštenjem donosi plod krštenja, iako po sebi nije sakrament – dijete se krsti u vjeri svojih roditelja – budući da je Krist umro za sve i da je konačan čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski, treba držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže vazmenom otajstvu.
Budući, dakle, da je Vaše vjersko djelovanje kao roditelja bitno za dijete, a očito ste imali nakanu krstiti ga, ne vidim razloga sumnjati da je vaše dijete, „na način koji je Bogu poznat“, pridruženo vazmenom otajstvu i da je primilo plod krštenja, te da je stoga sada u nebu s anđelima, svecima, Gospom i samim Trojedinim Bogom.
Predložio bih da u zajedničkoj molitvi Vi i suprug i eksplicitno izrazite tu svoju želju za krštenjem Gospodinu i svome djetetu, ukoliko već niste, date (krsno) ime.
Pratim Vas molitvom!
Bvb, don Damir
Izvor: Studentski pastoral
Foto: Unsplash
