Pripovijeda se da je nekad davno živio farmer koji je bio jako bogat. Imao je sina jedinca kojem je želio sve najbolje i imao je veliku želju školovati ga. Međutim, sin je samo uzalud trošio novac i vrijeme, a školovanje ga apsolutno nije zanimalo i padao je ispit za ispitom.
Teška srca farmer mu je odlučio uskratiti daljnje uvjete za školovanje i vratiti ga na imanje. Iako je imao golema polja pšenice koju je uzgajao i ljude koji su ih svakodnevno obrađivali, odlučio je sinu dati zadatak da jedno polje, dotad neobrađivano, sam obrađuje i na njemu uzgaja pšenicu. Bio je to vrlo zahtjevan i težak posao koji je iz mladića izvlačio svaki atom snage.
To primijetiše njihovi poznanici i susjedi pa blizak prijatelj jednog dana upita farmera: “Zar ti nije žao sina da tako teško radi i uzgaja pšenicu kad i sam znaš da ti to i nije nužno? I bez tog polja imaš i radnika i pšenice više nego dovoljno.”
Na to mu farmer odgovori: “Prijatelju moj, na mojim ostalim poljima ja uzgajam pšenicu. Ali na tom polju radim puno važniji posao… Na tom polju ja odgajam sina!”
Nepoznat autor
Foto: Unsplash
