O očinstvu se često govori kroz prizmu obitelji, ali i kroz dublja, duhovna pitanja koja oblikuju naš svakodnevni život. Tim smo povodom razgovarali s fra Serđom Ćavarom, svećenikom Hercegovačke franjevačke provincije.
U iskrenom razgovoru dotaknuli smo se izazova i ljepote očinske uloge, ali i pitanja odgovornosti, prisutnosti i vjere. Fra Serđo naglašava da očinstvo nije samo biološka činjenica, nego i poziv na trajno darivanje sebe drugima. Donosimo njegove misli koje potiču na razmišljanje o očevima i njihovoj nezamjenjivoj ulozi u životu svakog čovjeka.
Kako očinstvo utječe na razvoj djeteta u ranoj dobi?
Višestruko. Jedan od pionira istraživanja mozga beba, Michael Lamb, ustanovio je kako se mozak malog djeteta intenzivnije razvija ako je otac blizu. Lamb ističe važnost stabilnih, sigurnih veza između roditelja i bebe za razvoj emocionalne stabilnosti. Očevi bitno pomažu u emocionalnoj samoregulaciji svoje djece. Uz pomoć oca dijete se uči bolje nositi sa svijetom oko sebe, ali i sa svijetom u sebi. Mnoga istraživanja potvrđuju koliko je očeva blizina važna i poticajna za dijete. Zato se paradigma o ocu bitno mijenja zadnjih 30 godina. Nekoć se na oca gledalo kao na onoga koji je opasnost za dijete jer se tobože ne razumije u odgoj, bliskost i nježnost. Bogu hvala pa taj koncept odumire. Otac je zapravo lijek za mnoge naše probleme.
Zbog čega je važno očevo prisustvo? Ne samo fizički, već i emocionalno?
Nedavno slušam jednu djevojku koja mi kaže: „Ne bojim se života jer sam iskusila ljubav od tate.“ I ovo što govori vidi se na njezinom licu i osjeti u svakoj njezinoj riječi. Majke nam daju nježnost, toplinu i milosrđe. S ocem dolazi sigurnost, svjesnost, odvažnost. I majčin i očev doprinos je potreban kako bismo bili cjeloviti ljudi. Otac puno pomaže ako zna verbalizirati osjećaje, prepoznati ih kod sebe, ali i kod djece. Svi su osjećaji dopušteni. Ali trebamo se svakodnevno učiti kako te osjećaje živjeti, kanalizirati i verbalizirati.
Postoje li znanstveni dokazi o specifičnim benefitima uključenosti očeva u odgoj djece?
Postoje mnogi. U svojoj knjizi navodim jako puno istraživanja. Jedno od njih djelo je Jamesa Herzoga -„Father hunger“. Herzog jasno opisuje koliko djeca vape za prisustvom i pažnjom oca ili očinske figure ako oca nema. Djeca koja pate od očinske gladi mogu razviti probleme s agresijom, depresijom, anksioznošću, pa čak i s poteškoćama u uspostavljanju zdravih odnosa. Ali kazat ću vam nešto iskreno. Pored svih istraživanja, članaka i knjiga, za mene su uvijek najveći dokazi ljudski životi. To su najvrjednije knjige i najvažnija istraživanja. Naslušao sam se priča o gladi za ocem.
S kojim se izazovima najčešće suočavaju očevi danas, u odnosu na prošla desetljeća?
Da su nepotrebni. Da ih nitko ne doživljava ozbiljno. Da su slabi. I smiješni. Ali u tome ja zapravo vidim šansu za očinstvo. Kad sam slab, onda sam jak, kaže sv. Pavao. Očeva smo se prije više bojali. Danas možemo izgraditi novu sliku očinstva koja će se temeljiti na poštovanju i ljubavi. Zato je važno da očevi budu autentični, a ne toliko glasni. Naše vrijeme, iako je izazovno, zapravo je dobro, jer je stvoreno za prave stvari i vrline. Za svetost.
Kako mediji utječu na predodžbe o očinskoj ulozi?
Ovisi koje medije čitate. Ja sam prije nekoliko tjedana odlučio više nikada ne otvoriti jedan hrvatski portal. Zašto? Zato što sam primijetio da na njemu godinama nije napisano ništa afirmativno o obitelji, Crkvi ili domovini. Jednostavno, ne želim se više trovati. Mi biramo. I to je važno podsjetiti ljude. Mediji su jaki onoliko koliko im važnosti pridajemo. Možemo mijenjati vlastiti unutarnji svijet i tako utjecat na nekoliko ljudi oko nas. To je dosta. To je zadaća očeva. I još nešto. Pored svih portala i bombastičnih vijesti moramo se što više vraćati susretu uživo, razgovoru i blizini. Tu se događaju prave stvari.
Koje biste preporuke dali mladim očevima u suvremenom društvu?
Da razgovaraju međusobno. Da nađu još dva, tri oca i u povjerenju počnu razgovarati o svemu: o braku, odgoju, vjeri, o svojim borbama. Da s njima podijele dobru knjigu ili podcast. Svakako savjetujem očevima da se ne boje osjećaja. Da priznaju svojim ukućanima da katkad pogriješe. Da vole svoje supruge. Da s njima zaplešu, što češće. Da mole. Da svaki dan barem pet minuta predmole u svojoj obitelji. Da zavole post. Da se raduju jer su voljeni od Oca.
Razgovor vodio: Matija Đudarić
