„Imamo toliko posla. Kina je veliko polje na kojem moramo sijati Isusovo Evanđelje.“ Giulio Jia Zhiguo već je u veljači 2016. imao 81 godinu. A njegovo mladenačko srce kucalo je kao i uvijek u ritmu njegove misionarske strasti.
„Moj život“, rekao je o sebi u intervjuu za crkveni i vjerski informativni portal talijanskih novina „La Stampa“, „jest pričanje o Isusu. Nemam što drugo reći ili učiniti. Cijeli moj život, svaki dan, samo je pričanje o Isusu drugima. Svima.“
Također je priznao svoju vjeru u Isusa kada je razgovarao s dužnosnicima koji su ga povremeno uzimali i vodili sa sobom na seanse indoktrinacije i razdoblja nadziranog boravka.
Giulio Jia Zhiguo, katolički biskup biskupije Zhengding, kojeg kineske vlasti ne priznaju kao takvog, završio je svoju intenzivnu kršćansku avanturu na ovoj zemlji u srijedu, 29. listopada, u dobi od 90 godina.
Posljednjih desetljeća živio je blizu onoga što je nazivao katedralom, u selu Wuqiu, svom rodnom gradu, sada u županijskom gradu Jinzhou, provincija Hebei. Njegovi smrtni ostaci pokopani su tamo 31. listopada u obiteljskoj grobnici.
Oni koji su ga voljeli sada ga oplakuju, ali i zahvaljuju na daru susreta sa svjedokom koji je ispovijedao svoju vjeru u Krista u sretnim vremenima i u vremenima kušnje i boli. U njemu su vidjeli kako oni koji ustraju „usred progona svijeta i utjehe Božje”, kako je ponavljao sveti Augustin, istinski žive.
Čuvan u nevolji
Jia Zhiguovi glavni problemi započeli su dok je bio bogoslov. Od 1963. do 1978. iskusio je zatvorske kazne i razdoblja „preodgoja kroz rad” na udaljenim, hladnim i negostoljubivim mjestima.
Nakon završetka „teških vremena“ Kulturne revolucije, 7. lipnja 1980., konačno ga je za svećenika zaredio Joseph Fan Xueyan, biskup Baodinga, koji mu je nekoliko mjeseci kasnije dodijelio i biskupsko ređenje. Govorio je bez ogorčenosti, bez tvrdnji da je herojstvo proživio teška vremena. Čak i tada – prepričao je u spomenutom intervjuu – „bilo nam je dovoljno imati Boga u srcima. To me pratilo i štitilo cijelo to vrijeme. Dakle, to je bilo Njegovo djelo, a ne moja zasluga. Bilo je mnogo poteškoća, ali Bog je bio uz mene i to je bilo dovoljno. Bili smo mirni, jer smo sve povjerili Gospodinu.“
Nakon što je primio biskupsko ređenje, Giulio je također otišao u Ured za vjerske poslove kako bi obavijestio dužnosnike o svom imenovanju biskupom. Nisu ga shvatili ozbiljno jer – ponovili su – u Kini nitko ne može obavljati biskupsku službu bez priznanja vlade.
U desetljećima koja su uslijedila, Jia Zhiguo je izgubio broj koliko su puta došli da ga odvedu i stave pod nadzor. Sve je to prepričavao s mirom u srcu, bez ikakvog prigovora ili prijekora u glasu.
U danima provedenim u takvom stanju, molio se, čitao, slavio misu i razgovarao sa svojim „gostima“. Grdili bi ga jer je, možda, zaredio novog svećenika. A on bi odgovarao, bespomoćan i razoružan, da „ovo je moj život, moj posao. Svećenike zaređuje biskup, a ja sam biskup, ne mogu ništa učiniti po tom pitanju. Ako ih ja ne zaredim, nitko drugi neće.“
A kada su dužnosnici ponavljali formule o potrebi potvrđivanja i proglašavanja „neovisnosti“ i „autonomije“ od Katoličke Crkve, on bi odgovorio da je odvajanje nemoguće, „jer ja sam katolički biskup, a biti u punom zajedništvu s Papom dio je katoličke vjere. Ali oni“, dodao je u intervjuu iz 2016., „ne poznaju prirodu Crkve, pa kada im to jednostavno kažem, ostaju zbunjeni i nesigurni i ne znaju kako me prihvatiti.“
Pomirenje u zajedništvu s Papom
Godine 2016. još nije postignut Sporazum između Svete Stolice i pekinške vlade o imenovanju novih kineskih biskupa, koji bi bio potpisan u rujnu 2018. Biskup Jia, upitan o tekućem dijalogu između Narodne Republike Kine i Svete Stolice, podsjetio je na pokušaje da se Kineska crkva povede putem potpunog odvajanja od Pape i dodao da, „dok se stvari ne razjasne, razlozi za podjelu ostaju“.
Također je podsjetio na mnoge biskupe zaređene u različito vrijeme bez Papina pristanka, koji su potom tražili i dobili priznanje kao biskupi Katoličke Crkve. Priznao je da su ti biskupi bili „u punom zajedništvu s Papom, no postoje svećenici koji to ne prihvaćaju. Oni potiču sumnje prema tim biskupima i njihovim svećenicima, osuđuju druge bacajući sumnju na autentičnost njihove vjere, stvarajući „podjelu za podjelom“ i predstavljajući se „kao jedini autentični vjernici“. Također je podsjetio da nas je papa Benedikt XVI. u svom Pismu kineskim katolicima objavljenom 2007. „potaknuo na ujedinjenje“ i dodao da „smo slijedili Papine riječi doslovno: pomirenje sa svima koji su u zajedništvu s biskupom Rimom.“
Što se tiče postupaka imenovanja novih kineskih biskupa, koji su tada bili u središtu pregovora, priznao je da se „može pronaći način da se uzmu u obzir očekivanja vlade. Ali ne smije biti zabune. Imenovanje biskupa mora doći od Pape. Imenovanje mora doći od Pape. Mi“, nastavio je, „vjerujemo Papi. On je Petrov nasljednik i u zajedništvu s cijelom Crkvom čuva vjeru apostola uz pomoć Duha Svetoga. To nije pitanje ljudskih sposobnosti: vjerujemo Papi jer se uzdamo u Gospodina koji podržava i vodi svoju Crkvu i povjeravamo se Njemu.“
Blagoslov života sa siročadi
Vjera u Isusa također je dala Giuliju Jia Zhiguu realističnu perspektivu o novim hitnostima za apostolsko poslanje Crkve u današnjoj Kini. U citiranom intervjuu biskup je priznao da „mnogi postaju mlaki zbog rastućeg materijalizma i konzumerizma. Mnogi više ne dolaze u crkvu moliti, dijelom zato što su uvijek zauzeti i nikad ne nađu vremena.“ Svećenička i redovnička zvanja, rekao je, „također su opala. Mnogi više ne žele predati svoje živote Bogu, stavljajući se u službu svoje braće.“
I ako se vjera koja je sačuvana u vremenima nevolje sada u nekim situacijama čini „poput plamena koji više ne pronalazi gorivo“ (papa Benedikt XVI.), nema smisla jadikovati nad vremenima krize. Naprotiv – kako je biskup Jia ponovio – „moramo svjedočiti da je predanje sebe Bogu lijepa stvar, da se time zarađuje bogatstvo veće od iluzornog koje nam daju materijalizam i konzumerizam.“
U posljednjim desetljećima svog života, biskup je odlučio živjeti u domu u kojem je živjelo sedamdesetak siročadi, uključujući nekoliko osoba s invaliditetom, o kojima su se brinule časne sestre. „Lijepo i dobro“ djelo, podržano i donacijama budističkih donatora. „Za mene“, rekao je biskup, „ovo djelo je najvažnije, ono do čega mi je najviše stalo. To je stvarnost koje se ne možemo odreći. Kroz nju svi vide Isusovu besplatnu ljubav prema svakome od nas.“
Odobren je pokop biskupa Giulia Jia Zhigua na zemlji njegova rodnog sela. Tamo će zauvijek počivati. Božji narod naći će načine da proslavi njegovu predanost i utjehu u sjećanju na njega i njegov uzoran život. Tako čudo Crkve u Kini prolazi kroz povijest.
Izvor: fides.org
Preveo: M. Đ.
