Liturgijska ili crkvena godina svojom podjelom na tri ciklusa i rasporedbom blagdana unutar njih ima snagu voditi i vjernike i svećenike u napredovanju u duhovnosti i pobožnosti, pa je važno nastojati razumjeti njezino značenje i iz nje crpiti poticaje za svakodnevni život. Liturgijska se godina dijeli na tri ciklusa: božićni, uskrsni i vrijeme kroz godinu, a svaki ima zadatak produbiti najveća otajstva u svjetlu nauka Katoličke Crkve.
Svaki pak ciklus unutar jedne godine ima također svoje duboko značenje i snagu da vodi vjernike u sve dublje spoznavanje otajstava, pa je dobro ne zanemarivati takve dragulje koje nam Crkva nudi. Opravdano je pretpostaviti da većina vjernika zbog posla i drugih životnih obveza ne može svakodnevno sudjelovati na svetoj misi, pa u tom smislu ne će imati objektivne mogućnosti slijediti naznačene smjernice, ali je također opravdano pretpostaviti da većina može pronaći barem toliko vremena u danu da pročita dnevna misna čitanja te da se barem koliko-toliko upozna s njihovim značenjem, kao i značenjem svetkovine ili blagdana koji se slavi dotičnog dana. Internetska prostranstva i dobrohotnost onih koji su nam takvo blago učinili dostupnim, potiču nas da iz te riznice duboko grabimo.
Zato je važno razvijati svijest o vrijednosti liturgijske godine, kao i dobro poznavati značenje svakoga ciklusa. Jednako je tako važno poznavati i dijelove svakoga ciklusa i njihovu stupnjevitost, jer redovito ima onih koji prethode otajstvu koje se slavi, onih koji čine njegovu srž, kao i onih koji dolaze nakon središnjeg otajstvenog dijela, a imaju za cilj njegovo još snažnije tumačenje i produbljenje.
Značenje broja osam u kršćanstvu ima svoju važnu simboliku, a naslanja se barem dijelom na razumijevanje tjednog ritma od sedam dana, u kojemu se nedjelja, kao prvi dan po suboti, često naziva i osmim danom. Prvi dan evocira uspomenu na stvaranje, a osmi dan na puninu vječnoga života. Stoga je razumljivo zašto je nama nedjelja, kao dan Kristova uskrsnuća, posebno svet dan i zašto se iz takvog značenja nedjelje izvlači i razumijevanje osmina, koje su uvriježene kao osmodnevni poseban oblik zahvalnosti Bogu za određena otajstva koja su se prethodno liturgijski slavila, odnosno produženje slavlja toga otajstva i kroz narednih osam dana. Oblik slavlja osmine ili oktave nije izvorno kršćanski, nego je baštinjen iz židovstva, s tim da je neizostavna značenjska novina to što joj je u središtu Kristovo vazmeno otajstvo. Tijekom povijesti bilo je više blagdana koji su imali svoju osminu, a s reformom kalendara ona je ostala samo nakon Božića i Uskrsa.
Dakle, smisao božićne osmine je nastaviti intenzivno slaviti otajstvo Božića još narednih osam dana, pa blagdane koji se kroz to vrijeme slave treba gledati i u tom svjetlu. Tako se 26. prosinca slavi blagdan svetoga Stjepana Prvomučenika, 27. prosinca svetoga Ivana apostola i evanđelista, 28. prosinca slave se Nevina dječica, u prvu nedjelju nakon Božića Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa (ako Božić padne u nedjelju, onda se svetkovina Svete Obitelji prenosi na 30. prosinca), te na zadnji dan osmine, 1. siječnja, sveta Marija Bogorodica.
Neki od tih blagdana stariji su od samoga Božića, pa se zato i slave u božićnoj osmini, ali na način da se značenjski povezuju s Crkvom. U ranijim vremenima je tako bila izražena slika predvodnika Crkve koji idu u pratnji za Kristom, odnosno prikazivana je tako da iza Krista u povorci idu sveti Stjepan i sveta Anastazija (službeni spomendan joj je bio 25. prosinca) u crvenom ruhu i s palmom u rukama, a iza njih u bijeloj odjeći idu sveti Ivan i Nevina dječica, dok se za njima pridružuje ostala Crkva.
Osim navedenih blagdana, u božićnu osminu ulaze i dva neobvezatna spomendana: 29. prosinca spomendan svetoga Tome Becketa, canterburyjskog biskupa i mučenika kojega je, kao branitelja Crkve, dao ubiti kralj Henrik II. 29. prosinca 1170. god., te 31. prosinca spomendan pape Silvestra (314. – 335.), prvog pape nakon što je Crkva Milanskim ediktom cara Konstantina Velikoga 313. god. prestala biti progonjena.
Na Silvestrovo, odnosno zadnji dan građanske godine, redovito se slave pobožnosti zahvale za sva primljena dobročinstva koja nam dolaze od Boga, a posebno u tom svjetlu značenje imaju mise zahvalnice, kada se svečano pjeva starokršćanski himan Te Deum (Tebe, Boga, hvalimo).
Izvor: laudato.hr
Foto: Unsplash
