Izvanredna priča o svećeniku kojeg je blaženim proglasio sveti Ivan Pavao II., a koji je svoju kušnju proživio u koncentracijskom logoru.
Toga dana, tijekom jutarnjeg postrojavanja, drugi je svećenik svjedočio okrutnom premlaćivanju. Oboren udarcem šake, dok je već ležao na tlu, bio je udaran nogama po glavi i trbuhu. Razbijene su mu i naočale. Razlog? Dan ranije otac Piotr Dankowski nije došao na posao jer je bio teško bolestan. Njegovu mučitelju stvarna nesposobnost za rad činila se tek kao izgovor: „Nisi htio raditi.“
Potom su svećeniku, koji se previjao od boli, za leđa privezali težak trupac. Tek mnogo kasnije poslan je u logorsku ambulantu.
Sljedećega dana, na Cvjetnicu, svjestan da time riskira vlastiti život, otac Ladislav Puczka odlučio je posjetiti prijatelja i čuo njegove riječi: „Kapo Hans mi je najavio moj Križni put za ovaj Veliki tjedan.“
I doista, tako je i bilo. U ambulanti je tijekom sljedećih dana otac Piotr podnosio nova mučenja. Na Veliki petak, kada ga je otac Ladislav ponovno posjetio, zatekao ga je u stanju nalik Kristovoj žrtvi na Kalvariji: bio je razapet. Oslabljen, iscrpljen i brutalno pretučen, s deblom vezanim za ramena. Nakon što je primio odrješenje, oprostio se od prijatelja riječima: „Vidimo se u nebu!“ Istoga dana kapo ga je nasmrt pretukao udarcima nogu i šaka. Bio je 3. travnja 1942.
Kada je izbio Drugi svjetski rat, otac Piotr nije ostao ravnodušan prema patnji svojega naroda. Pridružio se pokretu otpora u Podhalju, gdje je sa svojim bratom Stanislavom vodio tajnu radijsku postaju i sastavljao proglase. Istodobno je pomagao svima koje je Gestapo progonio, a koji su bježali preko planina prema Mađarskoj.
Mjesni njemački zapovjednik upozorio ga je da je pod nadzorom i da može biti uhićen u svakom trenutku. Otac Piotr, međutim, odbio je pobjeći i sakriti se te je odlučio ostati na mjestu koje mu je povjerio biskup kako bi nastavio svoju svećeničku službu.
Dana 10. svibnja 1941. uhićen je i odveden na ispitivanje i mučenje – među „lakšim“ kaznama bilo je spavanje na ledenom podu, uz drhtanje tijekom cijele noći. Potom je prebačen u zatvor u Tarnówu, odakle je 15. prosinca 1941. deportiran u koncentracijski logor Auschwitz.
U logoru je bio prisiljen raditi iznad svojih snaga, kopajući jarke za postavljanje kanala. Kao katolički svećenik bio je posebno izložen progonu kapoa Hansa, koji mu je zadavao dodatne zadatke: svakodnevno je morao kopati vlastiti grob, a zatim ga ponovno zatrpavati. Unatoč svemu, nije gubio unutarnji mir; premda iscrpljen radom, pjevao je katoličke pjesme kako bi ohrabrio druge. Tako je ustrajao sve do Velikog tjedna 1942. godine.
Otac Piotr zaređen je za svećenika 1931. godine. Bio je duboko odan Blaženoj Djevici Mariji i baštinik duge obiteljske vjerske tradicije. Topao, ljubazan i otvoren prema svima, znao je komunicirati i s jednostavnim ljudima i s intelektualcima te je stekao veliko povjerenje vjernika koji su dolazili k njemu na ispovijed i tražili duhovno vodstvo.
Sveti Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 13. lipnja 1999. godine.
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
