Sveti Irenej, čiji se spomendan slavi 28. lipnja, jedan je od najvažnijih crkvenih otaca, naučitelj Crkve i drugi biskup Lyona. Njegovo ime znači „mirotvorac“, a svojim je životom doista unosio Kristov mir u svijet kroz svećeničku službu i bogato teološko stvaralaštvo.
Na njegov je duhovni razvoj snažno utjecao sveti Polikarp, učenik svetoga Ivana Evanđelista. Zahvaljujući tome, Irenej je bio neposredno povezan s apostolskom predajom i vjerom prve Crkve.
U vrijeme kada se gnosticizam počeo širiti i ozbiljno ugrožavati kršćansku vjeru, sveti Irenej napisao je znamenito djelo Protiv krivovjerja (Adversus Haereses). U pet knjiga sustavno je razotkrio zablude gnosticizma i pružio temeljitu obranu katoličke vjere. Njegovo se djelo smatra jednim od najvažnijih razloga zbog kojih je ta hereza izgubila svoj utjecaj.
Zbog svoje vjernosti istini zaštitnik je kateheta i branitelja vjere (apologeta), a njegovi spisi i danas mnogima pomažu produbiti vjeru i približiti se Kristu.
Tri misli svetoga Ireneja koje nas pripravljaju za vječnost
Sveti Irenej ostavio je brojne duhovne poticaje, a tri njegove misli posebno sažimaju put kršćanskoga života: ljubiti euharistiju, prihvatiti Kristov križ i svakodnevno živjeti u svijesti da je naš konačni cilj vječnost.
1. Euharistija je zalog uskrsnuća
„Kao što kruh sa zemlje, nakon što primi Božji zaziv, više nije običan kruh, nego euharistija sastavljena od dviju stvarnosti – zemaljske i nebeske – tako ni naša tijela, primajući euharistiju, više nisu podložna propadljivosti, jer imaju nadu uskrsnuća.“
Euharistija nije samo spomen Kristove žrtve, nego stvarna prisutnost uskrsloga Gospodina koji nam daruje život vječni.
Primajući svetu pričest dostojno i u stanju milosti, vjernik se sve više sjedinjuje s Kristom i prima zalog budućega uskrsnuća.
2. Križ je izvor našega spasenja
„Kao što je stablo bilo uzrok prokletstva, tako smo po stablu – križu – zadobili spasenje.“
Drvo spoznaje dobra i zla postalo je mjesto čovjekova pada, a drvo Kristova križa mjesto njegova otkupljenja.
Zato je križ za kršćanina znak pobjede, nade i ljubavi.
Dobro je često zastati pred raspelom, poljubiti križ, izmoliti kratku molitvu ili zahvaliti Kristu za njegovu žrtvu. Takvi nas jednostavni čini podsjećaju da je upravo po križu otvoren put prema vječnom životu.
Ako ljubimo Kristov križ, učimo prihvaćati i vlastite životne križeve u zajedništvu s njime.
3. Kršćanin se svakoga dana pripravlja za susret s Gospodinom
„Zadaća kršćanina nije ništa drugo nego neprestano pripravljati se za smrt.“
Ova se misao nadovezuje na drevnu kršćansku praksu memento mori – „sjeti se da ćeš umrijeti“.
To nije poziv na strah, nego na mudrost. Nitko ne zna dan ni čas svoga odlaska, pa nas svijest o prolaznosti potiče da svaki dan živimo u Božjoj milosti.
Lakše opraštamo, strpljivije podnosimo teškoće, vjernije vršimo Božju volju i jasnije se prisjećamo da je naša prava domovina na nebu.
Pogled upravljen prema vječnosti
Pouke svetoga Ireneja i danas ostaju jednako aktualne. Često primanje euharistije, ljubav prema Kristovu križu i svakodnevna priprava za susret s Gospodinom put su koji vodi prema svetosti.
Živjeti s pogledom uprtim u nebo ne znači zanemariti sadašnji život, nego ga živjeti puninom, u nadi da će se ono što započinje ovdje dovršiti u vječnom zajedništvu s Bogom.
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
