U nastavku donosimo svjedočanstvo oca o tome kako je njegov sin odlučio pomoći siromašnom čovjeku.
„Bez ikakvog poticanja, inzistirao je da tom čovjeku dam 30 centi koje je imao u džepu”, napisao je Smith. „Gotovo kao da je čuo moje misli i naglas odgovorio na njih.”
„Bio sam više nego sretan što je to želio učiniti s radošću (što znači da je to vidio i naučio od nas), ALI, iskreno, oklijevao sam. Nisam želio dati čovjeku koji je očito trebao svu pomoć koju može dobiti samo 30 centi. Moj vlastiti ponos i razmišljanje o tome kako će ta beskućna osoba reagirati kada dobije samo dva novčića stajali su na putu.”
„Brzo sam shvatio da sam ja jedini problem u toj situaciji i da će se semafor svakog trenutka promijeniti na zeleno.”
„Tada sam pomislio: ‘Čovječe, prestani s tim. Ovo je ono čemu smo ga učili, a sada kada on želi dati sve što u ovom trenutku može ponuditi, ti ćeš dopustiti da tvoja sebičnost uništi možda životno važnu, prekrasnu uspomenu i važan trenutak poučavanja?’”
„Učili smo ga da se vrijednosti pokazuju primjerom, pa mu sada dopusti da on vodi. Dopusti mu da ovom čovjeku da ono što može dati…”
„Pričekajmo”
„Gotovo sam rekao sinu: ‘Pričekajmo da damo nešto tek kada budemo imali barem jedan dolar.’ Gotovo sam mu svojim nečinjenjem pokazao da ono što ima nije dovoljno. Gotovo sam ga naučio da ono što on vidi kao dobro — i što zaista jest dobro — nije dovoljno dobro da bi napravilo razliku u nečijem životu. Gotovo sam ga naučio da je ponos važniji od pomaganja drugom čovjeku.”
„Hvala Bogu da sam se brzo oslobodio te gluposti.”
Tada je spustio prozor i rekao:
„Oprosti, čovječe, nemam gotovine kod sebe, ali moj sin koji sjedi ovdje želi ti sada dati sve što ima. Upravo je napunio pet godina.”
„A moj Bože… Osmijeh na licu tog čovjeka obasjao je cijelo raskrižje. Rekao je Justusu: ‘Bog te blagoslovio, mali čovječe! Hvala ti puno!’”
„Jedino što je moglo parirati sjaju osmijeha tog nepoznatog čovjeka nakon tog trenutka bio je… još veći osmijeh našeg ‘malog’ dječaka!!”
Gospodin Smith također vjeruje da je tog dana u Nashvilleu, u saveznoj državi Tennessee, započeo lanac dobrote jer su i drugi ljudi iza njih počeli spuštati prozore svojih automobila i također davati pomoć.
„Naš mali dječak, a da toga uopće nije bio svjestan, svojim me postupkom ponovno podsjetio da je uvijek najvažnije srce. Nije važno koliko imaš ili koliko malo imaš; davanje iz ljubavi i iskrenosti često blagoslovi druge više nego što možemo zamisliti.”
Izvor: goodnewsnetwork.org
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
