Program Exitus, u organizaciji Bratstva bl. Karla I. proizašlog iz samog programa, prilagođena je verzija poznatog programa Exodus 90 koji želi okupiti i formirati katoličke muškarce koji u sebi samima osjećaju dvije najvažnije krize: krizu duha i krizu muževnosti.

Kao odgovor na tu krizu, program Exitus nudi devedesetodnevno razdoblje pročišćenja posvećeno molitvi, askezi i bratstvu, tri važna stupa koja zajedno vode do slobode.

Sama askeza podrazumijeva sljedeće stvari:

  • najmanje sedam sati sna,
  • najviše osam sati sna,
  • buđenje na prvi alarm,
  • pomoć osobama u potrebi,
  • djela milosrđa,
  • dva sata dnevno bez mobitela,
  • jutarnje slaganje posteljine na krevetu,
  • pozdravljanje ljudi,
  • uslužnost,
  • što češća sv. misa,
  • svakodnevna molitva Angelusa (Anđeo Gospodnji),
  • svakodnevni sat šutnje,
  • bonton (džentlmenske/muške manire),
  • svakodnevno čitanje Katekizma Katoličke Crkve,
  • hladni/mlaki i kratki tuševi,
  • nema alkohola,
  • nema deserta ni slatkoga,
  • nema jedenja između obroka,
  • nema sokova ni slatkih pića,
  • nema televizije ni filmova (osim s dopuštenjem bratstva),
  • slušanje glazbe koja uzdiže duh Bogu,
  • nema gledanja sportskih događaja (osim s dopuštenjem bratstva),
  • korištenje računalom SAMO u svrhu istraživanja, posla ili studija,
  • redovita i intenzivna tjelovježba,
  • zajednički sveti sat i sastanci,
  • nema velike kupovine (osim s dopuštenjem bratstva)

Bratstvo se sastoji od 4 do 8 braće i duhovnika te podrazumijeva beskompromisne tjedne susrete s braćom koji, po mogućnosti, imaju određenu tjednu zajedničku aktivnost mimo susreta.

Exitus se osobito preporuča za: a) muškarce/mladiće koji razlučuju životni poziv, b) muškarce/mladiće koji se pripremaju za brak, c) muškarce/mladiće koji se pripremaju za redovnički ili svećenički život, d) muškarce u braku, e) redovnike, svećenike, redovničke i svećeničke kandidate, f) muškarce/mladiće koji se bore s bilo kojom vrstom ovisnosti ili navezanosti kao korak prema oporavku, g) muškarce koji zajedno teže za savršenijom slobodom.

„Mojih 90 dana je izgledalo kao duhovni rat u kojem konstantno moraš gurati naprijed‟

Na Božić 2020. godine završio je šesti ciklus programa Exitus na kojem je opet sudjelovalo više stotina muškaraca različite dobi. Tim smo povodom upitali članove dvaju bratstava da nam daju svoje osvrte na program i njegovo polaženje. Trojica članova jednoga sedmeročlanog bratstva iz Koprivnice, koji su prvi put prisustvovali ovome program, podijelili su s nama sljedeća zapažanja.

„Nisam imao velikih problema u odricanjima, jer sam to i prije činio. Mnogo toga svjetovnog sam se i prije odrekao, uz veliku Božju pomoć, jer je to bila moja velika želja i čvrsta odluka da u potpunosti pripadam i služim u svemu Gospodinu Isusu Kristu kojega neizmjerno ljubim jer mi je mnogo oprostio! Prepoznao sam da mi je Gospodin dao i mnoge darove Duha Svetoga koji su naročito došli do izražaja u pisanju poruka braći s kojima sam bio u grupi i u kontaktu! Bogu hvala do neba na ovome velikom iskustvu! Amen! Aleluja! Dobio sam još veći dar molitve!‟, naveo je Kruno (66) iz Koprivnice.

„Kroz 90 dana iskušavan si u nekim zahtjevima i preko svojih mogućnosti‟

Njegov brat Ivijan (28) naveo je sljedeće: „Na Exitus me potaknulo to da pokušam više izaći iz životnog komfora, a i sama “vojna” disciplina programa. Mojih 90 dana je izgledalo kao duhovni rat u kojem konstantno moraš gurati naprijed, ali su zato plodovi veliki. Od tih plodova najviše sam zamijetio više smirenosti kod sebe i razumijevanja za druge.‟

„Za prijavu za program Exitus potaknuo me poticaj jednoga brata koji je saznao za program putem Interneta. Nakon kraćeg dvoumljenja i razgovora s nekolicinom prijatelja te nakon dodatnog poticaja naših supruga odvažio sam se. Kroz 90 dana iskušavan si u nekim zahtjevima i preko svojih mogućnosti: ne mogu ja spavati između 7-8 sati, ne znam kako je to provesti 6 dana bez kapi alkohola, kolača, niti znam kako je to živjeti bez toplog tuša… Kroz taj period sam se borio s nekim svojim manama i kušnjama. Bilo je tu puuno padova, ali i slatkih pobjeda, jer s Gospodinom je sve moguće. Dnevni i tjedni zadaci bili su poticaji za prijateljevanje s Gospodinom. Unaprijed osmišljen program pomagao je da se dogodi svakodnevna molitva, razmatranje. S druge strane, bratstvo daje dodatnu odgovornost i možda neko zdravo rivalstvo u izvršavanju obveza koje program nameće. Jedan od mojih plodova je sljedeća spoznaja – neumjerenost u jelu i pilu preteča je bludnim mislima ili pak drugačije gledano – umjerenost u jelu i pilu te redovit post preteča je čistom srcu‟, zaključio je Marko (38).

Neki od njih nastavit će s programom i u sljedećem ciklusu naziva Sapientia, kako je to učinilo i jedno šesteročlano bratstvo iz Ljubuškog. Dvojica članova naveli su sljedeće osvrte na svoje polaženje ove druge stepenice programa.

„Potaknulo me to da vidim koliko sam jak u svojoj vjeri. Ovih 90 dana koji su iza mene izgledalo je skroz zanimljivo i učinkovito. Na sebi sam prepoznao da u životu ništa nije nemoguće, samo treba biti odlučan u tome što mi je pomogao program, a, naravno, i braća iz bratstva‟, izdvojio je Teo (30).

„Najveći plod koji smo imali lani jest taj da smo na svaki naš pad ili propust davali po 20 kuna i dali tome neki veći smisao. Na kraju smo skupili oko 7000 kuna i to dali jednoj obitelji‟

Njegov brat Damir (28) dao je nešto opširniji, ali dragocjen, osvrt na svoje iskustvo polaženja programa:

„Mogu reći da je lani bilo nekako aktivnije i plodonosnije jer smo bili više zagriženi, a i sama prilika da se češće sastajemo išla nam je u prilog. Jako je važno da se bratstvo okuplja i komunicira i stalno naglašava ako se u nekim dijelovima uradio propust ili dogodio pad. Mene je potakla ideja da steknem disciplinu u molitvi i općenito u ponašanju u jednome prosječnom danu i da sebe potaknem da bez gunđanja i slobodno odvojim vrijeme za Boga. Ovi asketski dijelovi mi osobno nisu bili nešto zahtjevni jer već dugo vremena postim. Mada smo se u bratstvu složili da nema učinka cjelokupno odricanje od nečega, da to baš i ne vodi slobodi. Lakše nam je ne uzeti čokoladu, nego se kontrolirati i uzeti 2 kockice umjesto pola čokolade ili cijele. Zaključak je bio da nam je umjerenost izazovnija jer se moraš kontrolirati da te ne povuče i složili smo se da je čar slobode baš u tome, da budeš to što jesi i da se svaki dan iznova trudiš biti bolji i pobjeđivati svoje slabosti. A Exitus te svede na to da se 90 dana ti odrekneš svega i očekuješ od sebe da ćeš nakon toga nastaviti živjeti tako. Nije baš realno da će netko htjeti ostati pod hladnim tušem cijeli život ili ne pojesti nešto slatko bilo koji dan, ili popiti neki sok. Sve nas je potakla želja za zajedništvom, da se družimo, da razmjenjujemo iskustva i generalno smo uspjeli u tome. Naš duhovnik je malo duhovno popustljiv i dopušta nam da budemo ranjivi i ranjeni i on vjeruje da se baš u takvim (ne)prilikama događaju čudesa. Mate možda izazove prevelika očekivanja pa se uglavnom osjećamo jako loše ako uradimo neki propust vezano za program. Što se tiče svih materijalnih zadataka, hrana, piće, odricanje od svega, to nije bio nikakav problem, ali bi možda trebalo poraditi na duhovnosti programa.

„Program bih preporučio svakome, jer neko te iskustvo dovede do toga da uvidiš što se treba kritizirati. Taj početni žar te drži i goni da ustraješ i da uradiš do kraja što si započeo.‟

Što se tiče nekih osobnih plodova, dvojici su post i moljenje krunice svaki dan bili novost pa su se nekako izborili s tim i sjelo im je. Vidjeli su koliko je važno i plodonosno jedno takvo odricanje. Meni su jako drage te ideje koje su nastale usput. Najveći plod koji smo imali lani jest taj da smo na svaki naš pad ili propust davali po 20 kuna i dali tome neki veći smisao. Na kraju smo skupili oko 7000 kuna i to dali jednoj obitelji koja ima troje djece s distrofijom mišića. Ove godine smo odlučili na kraju dati koliko tko može pa ćemo nekome opet dati.

Zaključak je da smo se nekako između sebe potakli da radimo na umjerenosti dalje. Pa čak smo to počeli prakticirati već u samome programu. Da zastaneš dok se tuširaš i zahvališ na toploj vodi. Da u kavu staviš pola šećera umjesto dva cijela, da se zahvališ za jelo, da se trudiš više moliti i postiti, da više cijeniš vrijeme, da kad pogledaš film ideš raditi nešto korisno, a ne pogledaš još jedan. Ali da to sve ne postane neka krajnost koja će nas zarobiti i izolirati od obaveza koje moramo rješavati u stvarnome vremenu. Program nije lagan, ali sve ovisi kakva je ekipa, kakav je duhovnik, kako definiraš neke stvari, tipa upada li pekmez u slatko ili ne i tako neke sitnice. Cilj je biti slobodan od navezanosti na stvari, pa i ljude, i zahvaljivati na svemu okolo.

„Boj je i duhovan i tjelesan, ali u vatri se željezo kuje, pa se valjda isplati proći kroz to‟

Program bih preporučio svakome, jer neko te iskustvo dovede do toga da uvidiš što se treba kritizirati. Taj početni žar te drži i goni da ustraješ i da uradiš do kraja što si započeo. Možda netko dijeli drukčija i simpatičnija iskustva. Samo treba naglasiti da to stvarno podrazumijeva odricanje, manje si s obitelji, manje u društvu jer gledaš izbjegavati glazbu, i baš radi tih stvari koje su socijalne, a ti ih se odrekneš, dođeš u poziciju da si većinu vremena sam, što za muškarce i nije toliko loše. Sigurno je da te ta samoća promijeni i potakne da uđeš malo u sebe i spoznaš neke stvari i otkriješ na što si navezan ili bez čega ne možeš, pa shvatiš da možeš bez toga.

Ja bih samo malo prilagodio razmatranja i dao možda neke opcije ili na izbor ovisno o obavezama koje netko mora obaviti određeni dan. Uvijek je nekako stvar dogovora bratstva i nije lako dogovoriti se ako postoji samo jedan koji se želi držati svega, a usput ima vremena da se drži svega. A što je najzanimljivije, meni su bile najteže nedjelje, kada imam cijeli dan za obaviti sve, ali te napast odvlači od toga i toliko te ulijeni da s velikom teškoćom uradiš sve te stvari. Boj je i duhovan i tjelesan, ali u vatri se željezo kuje, pa se valjda isplati proći kroz to.‟

Novi, sedmi ciklus programa provodit će se u organizaciji Bratstva bl. Karla I., a on započinje 4. siječnja 2021. i traje do Uskrsa, tj. 4. travnja.

Oni koji po prvi put žele sudjelovati na ovome programu, mogu se prijaviti pomoću ove poveznice.

Oni koji su prošli program Exitus, a žele nastaviti, mogu se prijaviti na program Sapientia pomoću ove poveznice.

Oni koji su pak prošli program Sapientia, a žele nastaviti, mogu se prijaviti na program Reditus pomoću ove poveznice.

VAŽNO: Zbog sadašnje pandemije SARS-CoV-2 virusa i epidemioloških mjera moguće je prijaviti se samo unaprijed formiranim bratstvima. Dakle, prijavljuju se samo oni koji samostalno do početka ciklusa oforme bratstvo za polaženje programa. Bratstvo moraju činiti najmanje dvojica braće. Preporučljivo je imati bratstvo od 4 do 8 članova vlastita bratstva.

Za sva pitanja javi se na ovu email adresu: exitus.fraternitas@gmail.com.

Više o samom programu možeš pročitati na stranici bratstva: www.exitus.hr.