Papa Franjo proglasio je 2021. godinu u Katoličkoj Crkvi godinom svetoga Josipa. Hrvatski Sabor je 1687. godine proglasio svetoga Josipa zaštitnikom hrvatskoga naroda pa za nas Hrvate ova godina ima posebno značenje i priliku.

Kakav utjecaj takva odluka pape Franje može imati na poduzetnike, menadžere i radnike? Upoznao sam tijekom svoje radne, konzultantske i akademske karijere mnoge izrazito uspješne poduzetnike, menadžere, radnike i profesionalne edukatore koji su svjedočili koliko su blagoslova u poslu primili kroz molitve zagovora svetom Josipu. Svjedočim i osobno o snazi molitve Bogu za izvanredne blagoslove u poslu preko tridesetnice svetom Josipu.

Što poduzetnici, menadžeri i radnici trebaju učiti i moliti od svetog Josipa? Najbolji odgovor je sadržan u životu i djelima Josipa radnika. Premda imamo vrlo malo toga zapisano u evanđeljima, ipak možemo spoznati važne informacije o njegovu djelu i životu. Prije svega, Josip je bio potomak kraljevske loze kralja Davida. U to vrijeme, u Izraelu nije bilo kralja, već je od rimskoga cara postavljen rimski prokurator da upravlja izraelskim krajevima. Josip je znao da je potomak Davidov, tj. pravi kraljevski potomak. Josip je bio svjestan rodoslovnog stabla i velikih rodoslovnih imena izraelske povijesti poput Boaza, Rute, Noemi, Davida, Salomona i drugih slavnih osoba. Židovima je dano Božje obećanje prema proroku Izaiji, osam stoljeća prije Kristova dolaska: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva“ (Iz 11, 1). Jišaj je otac kralja Davida. Dakle, Josip je potomak Jišajev.

Nadalje, u to vrijeme jedan drugi prorok, Mihej, prenosi proročku riječ Izraelcima gdje će se roditi Mesija: „A ti, Betleheme Efrato, najmanji među Judinim krajevima, iz tebe će mi izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu“ (Mih 5, 1). Kralj David podigao je Betlehem kao kraljevski i dobro utvrđen grad čiji se utjecaj kroz sljedećih tisuću godina do Isusova rođenja postupno smanjivao. Betlehem je u Isusovo vrijeme bio sasvim mali gradić pored Jeruzalema. Kako se nad podijeljenim izraelskim krajevima Galilejom (gdje je bio Nazaret) i Judejom (gdje je bio Betlehem) prostiralo Rimsko Carstvo, tako je dio civilnih propisa nad tim gradovima ostao iz prošlih vremena. „U one dane izađe zapovijed cara Augusta da se popiše sav svijet… Svi su išli da se upišu, svaki u svoj rodni grad. Josip je bio iz Davidove kuće i obitelji. Tako uziđe on iz grada Nazareta u Galileji u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem, da se upiše s Marijom, svojom zaručenom ženom, koja je bila trudna“ (Lk 2, 1-5).

Josip i Marija znali su da se Isus mora roditi u Betlehemu, jer je tako zapisano u svetim proročkim spisima. Zato ne čudi što su se spremno odazvali pozivu vlasti na popis i pošli na preko 130 km dug put do Betlehema, tek nekoliko dana prije Marijina poroda. Možemo samo zamisliti o čemu su Josip i Marija razmišljali i razgovarali kad su kretali i putovali iz Nazareta u Betlehem. Primjerice, o tome gdje će se roditi Isus i kakav će život svi imati nakon povratka u Nazaret ili kako će to biti živjeti s Mesijom. Vjerojatno su razmišljali kako će se Mesija, koji je Sin Božji i potomak kralja Davida, roditi na nekom posebnom mjestu koji će Bog pripremiti na svoj čudesan način. Njihov je put trajao nekoliko dana i noći. Kad je došlo vrijeme da Marija rodi, Josip je u gradu Betlehemu tražio primjerena svratišta za porod, jer je imao dovoljno novaca uz sebe i mogao je platiti prenoćište. Vjerojatno je razmišljao u tim trenutcima da će mu Bog pomoći pronaći pravi smještaj koji odgovara Isusovu rođenju. Razmišljao je kako će radosno dočekati Isusovo rođenje, zatim nakon Marijina oporavka vratiti se u Nazaret i nastaviti raditi i podizati Isusa…

Josip zasigurno nije mogao zamisliti da će se Isus roditi u hladnoj, tamnoj i nečistoj štali u kojoj žive i rađaju se životinje, na periferiji Betlehema, odbačen od svih ljudi iz grada. Nije mogao zamisliti da će vrlo skoro bježati s obitelji u Egipat bez ičega. Nije mogao zamisliti niti da će u Egiptu ostati nekoliko godina. Marija i Josip se ovome nisu nadali, ali su prihvatili volju Božju koja je često puta Josipu očitovana u snu. Što ima značiti da se Bog Josipu objavljivao u snu? Josip je bio čovjek pravedan i pobožan, vrlo osjetljiv da traži Božje znakove i volju u životu. Kako to znamo? Evanđelje govori kako je u trenutcima svog očaja razmišljao da u miru otpusti Mariju kad je saznao da nosi dijete kojem on nije biološki otac. Židovski zakon je nalagao da žena mora biti kamenovana zbog bračne nevjere. Josip je bio strpljiv, nije bio nepromišljen niti u najvećim iskušenjima života. Tako je zadobio dar razlučivanja duhova i mogao je jasno prepoznati što je pravedno i istinito. Zbog takva vjerničkog života s puno iskustva mogao je jasno razlučiti da mu se u snu Bog objavio, a ne da je imao „samo običan san“.

Josip nije sumnjao u izvanredne poticaje kako to čine mlaki vjernici pripisujući to mašti kad im Božji poziv ne odgovara. Josip je bio spreman odmah djelovati na Božji poticaj. Nije dvojio niti čekao, nije stalno propitkivao u sebi i analizirao što će biti kada krenem kamo Bog želi. Josip je spontano i razumom donosio odluke kad je trebalo djelovati razumom. Kad je spoznao Božji poziv, djelovao je odmah i s puno povjerenja u Boga. Josipova spontanost, njegov razum i sposobnost prepoznati i donositi važne odluke toliko su važne odlike uspješnih poduzetnika danas!

Premda to u Svetome pismu ne piše, možemo zaključiti da je Josip godinama u Egiptu imao svoju tesarsku radionicu. Dakle, vrlo brzo se prilagodio novom tržištu tražeći nove kupce. Josip je bio tesar, i to uspješan tesar, koji je bio nadaleko poznat po svome radu gdje god je radio. Danas bismo rekli da je bio uspješan poduzetnik i to je točna definicija njegova posla. Kad se Sveta obitelj vratila u Nazaret nakon nekoliko godina egipatskoga sužanjstva, Josip je obnovio svoju radionicu. Tijekom mnogih godina, onih prije sužanjstva u Egipat, ali i nakon povratka u Nazaret, imao je veliki broj kupaca u onome kraju i bio je na izvrsnu glasu. Kupci su prenosili o Josipu tesaru pozitivne dojmove nakon kupovine. Tada je to bio jedini način promocije, a danas jedan od mnogih, ali i dalje najučinkovitiji! Kako to znamo?

Kad je Isus nakon Josipove smrti, koju ne možemo točno vremenski odrediti, započeo svoje javno djelovanje, nazaretski su se Židovi čudili kad su vidjeli kakva djela Isus čini nad bolesnima i opsjednutima govoreći „nije li ovo tesarov sin?“ (Mt 13, 55). Dakle, Josip je bio poznat kao „tesar“. U židovskoj kulturi i tradiciji ime ima veće značenje nego u kršćanskoj kulturi i tradiciji. Židovima ime znači poslanje, misiju. Prema tome, jasno možemo zaključiti da je Josip u pravome smislu riječi bio vrhunski profesionalac, nadaleko prepoznat, jer ga nisu zvali pravim imenom, već „tesarom“. U to vrijeme, kao i danas, ljudi hvale izvrsne proizvode i poduzetnike.

Međutim, zašto je Bog odlučio da se Isus rodi u obitelji jednoga profesionalnog tesara? Posao tesara u to vrijeme zahtijevao je posebne vještine rada, jer se jedan proizvod ručno izrađivao i po nekoliko dana. Osim toga, zanat ili zvanje tesara postoji i danas, premda su skoro svi zanati iz toga vremena nestali. Zato možemo razumjeti i danas Božju poruku o radu. Vještine koje je Josip kao tesar imao su vještine koje danas mora imati svaki poduzetnik, menadžer i radnik ako želi biti uspješan. Razumijevanje kupčeva problema, vizija koncepta proizvoda, strpljivost u radu, upornost, preciznost izvršavanja operacija, sklonost poslu, motivacija za radom, sposobnost stvaranja korisnog proizvoda, svijest o vlastitoj misiji rada, izgradnja dobrih odnosa s kupcima, odgovornost

Ne samo da je Josip bio tesar, već je i Isus bio tesar. Dakle, sam Bog je odlučio posvetiti rad i pokazati primjerom koliko je važno da svatko od nas bude tesar svoga zvanja. Drugim riječima, kada nas Isus poziva na savršenstvo, to se odnosi i na savršenstvo u poslu. Isus nas uči kako da istešemo svoje zvanje te da u našim proizvodima, uslugama i rezultatima rada ne bude nikakvih hrapavosti, nepravilnih oblika, defekata i nesukladnosti. Možemo reći da nas Josip i Isus uče kako ne smijemo razmišljati o krivnji drugih za naše promašaje, već da se uhvatimo posla, učenja, da radimo i jačamo kompetencije. Josipov tesarski poziv za nas danas znači visoku profesionalnost i odgovornost! Mala korist mnogim kršćanima koji se mole Josipu, a zanemarili su profesionalnu izgradnju sebe i svojih zaposlenika, jednako tako i prave potrebe kupaca.

Kada ovako razmišljamo o ulozi Josipa Radnika gledamo u jedan izvanredan liderski primjer rada i uspjeha. Osobine Josipa Radnika su nakon dva milenija znanstveno dokazane kao osobine uspješnih poduzetnika i menadžera. Crkva kroz stoljeća slavi svetoga Josipa kao Isusova poočima, ali i zaštitnika rada. Mnogi ljudi danas misle da se taj rad odnosi na privredni ili samoupravljački rad u velikim tvornicama u kojima veliki šefovi tlače male radnike koji rade za male plaće. Međutim, Josip nije radio u tvornici, već u svojoj radionici. Josip nije bio radnik kod nekog šefa ili gazde, već je bio samostalni poduzetnik. Svaki kršćanin bi trebao razmišljati je li pozvan da bude poput Josipa Radnika samostalni poduzetnik, a ako već ne samostalan, može li biti intrapoduzetnik u poslovnoj organizaciji koju ne posjeduje.

Umjesto prozivanja drugih ljudi za krivce, Josip bi nas danas upitao koliko inicijativa smo pokrenuli u poslu i preuzeli odgovornost da se dovrše. Upravo to je rad prema primjeru svetoga Josipa! Josip nas uči da pokrećemo inicijative u poslu koje su na korist drugim ljudima. Josip je kao radnik bio na korist mnogima u Izraelu i Egiptu koji su kupovali njegove proizvode. Josip je kao vjerni sluga Božji na korist čitavoj kršćanskoj civilizaciji kao primjer kako se osluškuje i vrši volja Božja. Neka se svi koji čitaju ovaj članak uvjere u izvanrednu snagu zagovora svetoga Josipa i uče iz njegovog primjera.

Godina svetoga Josipa je godina velika blagoslova za sve radnike i poduzetnike koji se ne stide svoje vjere, već svjedoče radom i životom Isusa Krista. Posebnu priliku imaju hrvatski poduzetnici, jer je Josip naš nebeski zaštitnik i zagovornik. Iskoristimo tu poduzetničku Božju priliku i molimo svetoga Josipa za poslovne pothvate da proslave Boga i zadobiju silan blagoslov! Velika sveta Terezija iz Avile, crkvena naučiteljica i mistik koja je imala susrete s Isusom, zapisala je sljedeće: „Svaka milost koja se moli od svetog Josipa bit će sigurno dobivena… Ne sjećam se dosad da sam ga išta molila što bi on propustio učiniti. Začuđujuća su stvar one velike milosti koje mi je Bog udijelio posredstvom ovoga blaženog sveca. Kakvih me je samo opasnosti oslobodio, i tjelesnih i duševnih!“

Foto: Pixabay

Vladimir Grebenar
Dr. sc. Vladimir Grebenar diplomirao je marketing menadžment i završio postdiplomski sveučilišni studij iz poduzetništva na ekonomskom fakultetu u Osijeku. Doktorirao je na Međunarodnom međusveučilišnom Interdisciplinarnom studiju Poduzetništvo i inovativnost pri Međunarodnom centru za poduzetničke studije (ICES, International Centre for Entrepreneurial Studies). Posjeduje višegodišnje iskustvo top menadžmenta i upravljanja velikim i složenim poslovnim organizacijama iz djelatnosti građevinske proizvodnje i trgovine. Vlasnik je i direktor konzultantskog poduzeća Holspico d.o.o. i posjeduje višegodišnje konzultantsko iskustvo. Predavač je predmeta iz područja marketinga, poduzetništva, računovodstva, strateškog i operativnog menadžmenta, trgovinskog poslovanja, poslovne komunikacije, obiteljskog poduzetništva, projektnog menadžmenta i upravljanja rizicima na stručnom studiju Europska poslovna škola (EBUS). Sudjelovao kao gost predavač i na drugim stručnim i sveučilišnim institucijama. Predavač je na programima stručnog usavršavanja iz projektnog menadžmenta, računovodstva i kontrolinga u ustanovi Experta iz Zagreba. Poslovno surađuje i s drugim institucijama u programima cjeloživotnog obrazovanja. Objavio je preko 20 radova u zbornicima sa znanstvenih konferencija i simpozija i napisao knjigu iz projektnog menadžmenta koja je trenutno na recenziji. Intrizična radoznalost učenja i spoznaje novih znanja najveći je hobi. Košarka, nogomet, plivanje i trčanje aktivnosti su koje život čine boljim. Najveći osobni uspjeh i najveće zadovoljstvo su zajedničko vrijeme provedeno sa obitelji, suprugom i sedmero male djece.