Čitamo u Novom zavjetu kako je Isus poučavao narod da se vjerom u njega na zemlju spušta kraljevstvo Božje. U svijetu punom nemira, ratova, izdaja i sve veće izopačenosti, moderan se čovjek pita gdje se kraljevstvo Božje može vidjeti i kakva obilježja ima to kraljevstvo?
Isto su pitanje Isusa pitali apostoli, učenici i farizeji u ono vrijeme. Što im je Gospodin odgovorio? „Kraljevstvo Božje ne dolazi tako da se to može vidjeti; niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje’ ili ‘eno ga ondje’, jer kraljevstvo je Božje među vama“ (Mt 17, 20-21). Gospodin poučava o naravi toga kraljevstva koja je potpuno drukčija od naravi zemaljskih državnih uređenja.
Prema Isusovu učenju, kraljevstvo nebesko nije ograničeno prostorom, nema zakonska uređenja, niti se temelji na filozofiji ili ideologiji. S druge strane, Isus je rekao da to kraljevstvo daje velike blagoslove ljudima koji imaju vjeru. Prema Isusovim prispodobama o kraljevstvu Božjem: a) uspijevaju pothvati posijani s vjerom: „oni slušaju riječ, primaju je i donose plod“ (Mk 4, 20), b) rezultati dolaze bez čovjekove brige i strahova: „čovjek baci sjeme na zemlju; on spava i ustaje… Sjeme niče i raste, a da on o tome ništa ne zna“ (Mk 4, 26–27), i c) razumu nije primamljivo i zahtijeva strpljivost za velik rezultat: „kao s gorušičnim zrnom koje je manje od svakog sjemena, ali kad je posijano, uzraste te bude veće od svakog povrća“ (Mk 4, 31–32). Drugim riječima, kada govorimo o kraljevstvu Božjem, riječ je o jednoj superiornoj realnosti, na većem stupnju spoznaje i inteligencije od zemaljske realnosti.
Razumom se kraljevstvo nebesko ne može spoznati bez vjere, a ona daje posebno iskustvo. Dakle, takva superiorna realnost može se iskusiti samo životom u vjeri i molitvom. Zato je Isus naučio svoje učenike moliti Ocu nebeskome „dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja…“ Znamo li mi što molimo Oca našega? Isus nas poziva da Oca molimo da se spusti kraljevstvo nebesko na zemlju! Međutim, gdje mi očekujemo da se to kraljevstvo treba spustiti? Neki će reći na političku vlast i druge ljude kao bi nastupilo blagostanje. Međutim, Isus je došao na zemlju zbog pojedinca i od svakog od nas očekuje osobnu promjenu. U kraljevstvo nebesko ne mogu ući stranke i države. Stanovnici kraljevstva nebeskog su osobe. Stanovnik takvoga kraljevstva postaje osoba koja neprestano Oca moli „budi volja tvoja“, i onda tu volju izvršava.
Postoji volja Božja za svakog pojedinca i ispunjavanje takve volje u osobnoj životnoj priči na zemlji je ulazak u kraljevstvo nebesko. Dakle, već tu za našega života na zemlji! Vjernici se moraju boriti za kraljevstvo nebesko osluškujući u svome srcu volju Božju i izvršavajući tu volju. Nažalost, mnogi ljudi provode samo svoju volju, a mnogi su se odlučili vršiti volju neprijatelja Božjega tražeći pomoć u okultnom. Volja Božja se provodi kada čovjek srcem svjesno moli, prima i izvršava poticaje koji su došli po Duhu Svetom. Isus nas poziva na osobnu odgovornost i poučava kako se ulazi u kraljevstvo nebesko: „Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju“ (Mt 11, 12). Isus je jasno poručio da se u kraljevstvo nebesko ulazi uz veliku ustrajnost. Vjernici moraju znati da za ulazak u kraljevstvo nebesko, već tu na zemlji, moramo biti predani za taj pothvat i ustrajni u osluškivanju i izvršavanju volje Božje.
Može li poduzetnička poslovna priča imati povezanost s učenjem o kraljevstvu nebeskom? Jedno od ključnih područja ljudskoga djelovanja za kraljevstvo Božje jest čovjekov rad i poduzetnička aktivnost. Poduzetnici moraju znati da su njihove tvrtke sredstva za ulazak u kraljevstvo Božje, a ne zadovoljenje vlastitih ambicija. Postoji značajna razlika u poduzetničkoj priči između opredjeljenja za Isusa i predanja poslovnoga pothvata Isusu. Opredjeljenjem poduzetnik vjeruje da je Isus Bog i da molitva može pomoći u upravljanju pothvatom. Opredijeljena osoba u sebi misli: „Pokrenut ću pothvat i moliti se Isusu da pothvat uspije.“
Istinska vjera u Isusa više je od opredjeljenja i ostati samo na opredjeljenju može značiti da smo mlaki kršćani. Osoba koja je samo opredijeljena za Isusa može biti navezana na zemaljske stvari, kao što je mnogo poduzetnika navezano na svoje poduzeće, poslovne dionike ili društveni status. Predanje Isusu Kristu je vršenje volje Božje onako kako to Bog želi. Predanje je za poduzetnika veći stupanj duhovnosti i hrabrosti od opredjeljenja. Poduzetnici koji su predali svoje pothvate Isusu nisu navezani na poduzeće i mogu osjetiti u srcu posebnu radost, kakvu navezani ljudi nikada neće osjetiti. Predanjem Isusu Kristu poduzetnik u sebi misli: „Isuse, je li ovaj pothvat Tvoja volja, i ako jest, pomozi mi da shvatim što trebam činiti.“
Navezanost poduzetnika na poduzeće ili dionike posla nije volja Božja. Mnogi poduzetnici i menadžeri radi stvaranja potencijalnih poslovnih odnosa traže različita umrežavanja, pripadnost nekim organizacijama, političkim strankama, strukovnim udruženjima i slično. Načelno, aktivizam takve vrste je dobar kad je razlog aktivizma u skladu s misijom organizacije. Ipak, značajan broj poduzetnika ulazi u takve asocijacije iz straha da u budućnosti njihove tvrtke ne ostanu bez posla i s namjerom kako bi stvorili veće mogućnosti za posao. Takve forsirane relacije nisu iskreni odnosi, već odnosi iz straha i interesa i stvaraju lažna prijateljstva. Najviše takvih odnosa ima u političkom aktivizmu, ali i u slobodnom poduzetništvu. Nažalost, mnogi poduzetnici, umjesto da se klanjaju Isusu koji im sigurno želi i može pomoći, klanjaju se drugim ljudima za koje misle da bi im mogli pomoći. Umjesto da upoznaju Isusa koji savršeno poznaje njihove probleme, oni traže upoznati ljude od utjecaja koji misle uglavnom na svoje probleme.
Pisac neki jednom zapisa: „Usamljen sam jedino kad sam s ljudima.“ Poduzetnici teško pronalaze iskrena prijateljstva, jer se odlučuju za lažna prijateljstva. Bog ne želi da osoba koja upravlja poslovnim pothvatom ima strahove što nosi budućnost i bilo kakvu vrstu ovisnosti o bilo kojem dioniku. Isus nas uči da je On na zemlju došao, između ostalog, iz sljedećih razloga: „da navijestim oslobođenje zarobljenicima,… da oslobodim potlačene“ (Lk 4, 19). Poduzetnička priča bez Isusa Krista vodi poduzetnika u mnoge kompromise, popuštanja i nezdrave poslovne odnose s dionicima, zbog kojih nikada nema pravog mira. Takvi su poslovni odnosi duhovni okovi i čvorovi koji tlače poduzetnika i njegovu obitelj. Treba imati na umu da je Bog u pothvatu stvaranja svijeta, u „sedmom danu“, bez navezanosti na svijet ušao u „počinak“, predavši prije toga čovjeku stvoreni svijet. Često vidimo kako poduzeća ovise o jednom kupcu, ili jednom dobavljaču, ili jednom menadžeru, ili o samome poduzetniku. Svaka takva ovisnost i navezanost je nezdrava duhovna veza za poduzetnika, zbog koje ne može imati miran san, sve dok te veze ne prekine.
Osim toga, svaka poslovna situacija navezanosti velik je poslovni rizik i dokaz da poduzetnik ili njegova organizacija nemaju dovoljno kreativnih kapaciteta za dostizanje konkurentnosti na većem stupnju odlučivanja. Dakle, Bog ne želi da poduzetnik bude ovisan o poslovnim odnosima s dionicima, već da ima zdrave relacije koje uvijek može prekinuti. Kriterij uspostavljanja zdravih relacija je misija pothvata koji je na korist svim dionicima, a ne samo zbog interesa poduzetnika. Svaka navezanost je iskaz nedovoljne slobode, a za poduzetnika alarm da nije dovoljno kreativan. Želja je neprijatelja Božjega da poduzetnici budu navezani i ovisni o dionicima, a to je želja duha razdora i propasti. Vjera u Isusa Krista oslobađa poduzetnika od navezanosti na druge, izgrađujući samostalno poslovni pothvat na sve većim stupnjevima.
Ulazak s poduzetničkom pričom u kraljevstvo nebesko podrazumijeva potpunu slobodu od svih vrsta navezanosti. Poduzetnik koji moli primiti blagoslov kraljevstva nebeskog kao superiorne stvarnosti, mora se prije toga odreći svih nezdravih poslovnih veza i prekinuti te veze. Nezdrave poslovne veze i idolopoklonstvo ljudima su barijera zbog koje ne može doći blagoslov kraljevstva nebeskog, materijalni i duhovni. Dakle, blagoslov kraljevstva nebeskog može doći samo kad je poduzetnik neovisan o bilo kojem dioniku ili poduzeću, a srcem predan Isusu Kristu. U suprotnom, nema mira bez obzira na profit.
Što poduzetnik treba napraviti da bi bio neovisan? Odgovor na ovo pitanje zahtijeva cjeloživotno opredjeljenje i predanje Isusu Kristu. Poslovni pothvat treba predati Isusu, a to znači imenovati Isusa voditeljem pothvata. Niti najinteligentniji čovjek na svijetu ne može upravljati pothvatom bez strahova i neizvjesnosti ako nije predao pothvat Isusu. Neprijatelj Božji, zli duh, sije strahove i prijetnje, a njemu se ne može oprijeti bez vjere i zaštite koju Bog daje. Razumske kompetencije ne oslobađaju od strahova od neizvjesnosti u budućnosti. Kakav je to život kad iz dana u dan trpimo strahove od neizvjesnosti i pitamo se što će biti? Budućnost pripada Isusu, a vjerom svoju budućnost treba podložiti Njegovoj volji. Tako nastaje savršeni mir i pouzdanje da ćemo uvijek biti zaštićeni i u blagoslovu. Samo Isus Krist trajno oslobađa poduzetnika pritisaka neizvjesnosti i daje blagoslov u poslu. Gospodin daje mir kakav svijet ne može dati.
„Tražio sam Gospodina, i on me usliša, izbavi me iz straha svakoga. U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša… Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe!“ (Ps 34, 5–9).
Foto: Pixabay
