Bog, bez sumnje, najvećim blagoslovom kojim je mogao obdariti čovjeka, smatra dar plodnosti. U Svetome pismu čitamo prve riječi blagoslova koje je izrekao nad tek stvorenim čovjekom: „Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite.“ (Post 1, 27-28)
Civilizacija smrti danas pokušava nametnuti stav po kojem plodnost nije vrjednota i na njezino mjesto stavlja isprazan seks: isprazan jer je besplodan i usmjeren isključivo na užitak, sveden na pusto „životinjsko općenje“ i često „obogaćen“ raznovrsnim perverzijama. Sveprisutna pornografija i izopačena rodna ideologija pred nas stavljaju uzore protivne našoj naravi koju je od samog početka stvorio dobri Bog. Mediji, k tome, u nama pokušavaju ugušiti glas zdravog razuma te uvjeravaju kako tradicionalne vrjednote nikome više nisu potrebne.
Stvarnost, međutim, pokazuje drugačije. Pošto je utvrdio temeljne zakone koji upućuju na cilj i smisao ljudskoga postojanja, Bog vidje sve što je učinio „i bijaše veoma dobro“ (Post 1, 31). Vidjevši čovjekov grijeh i njegovu zarobljenost zlom, Bog je došao s prijedlogom oslobođenja od spona razvrata, laži i zloće i za to je platio visoku cijenu: „Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim – srebrom ili zlatom – od svoga bezvrijednog, od otaca baštinjenog načina života, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta“ (1 Pt 1, 18-19). Stoga, uvijek je bilo i bit će ljudi koji teže onome što je dobro od početka i ostaje dobro do kraja svijeta.
„Neprestano mi dolaze lijepe, inteligentne žene – piše Monika Małecka-Holorek, ginekologinja, u svojoj knjizi Płodność. Powrót do żródeł (Plodnost. Povratak izvorima) – za koje su spolnost i plodnost u potpunosti integrirana baština. One isijavaju ženstvenošću! Ostvaruju ne samo svoje planove vezane uz školovanje, zaposlenje, već ozbiljno razmišljaju o sebi kao budućoj supruzi i majci. Stalno se susrećem s muškarcima kojima nisu važni oni sami, već i njihove žene, na koje čekaju do dana vjenčanja, s kojima se zajedno pripremaju za prihvaćanje djece koju zajedno rađaju, hrane te odgajaju kao svoju radost i veselje. Dolaze mi i supružnici kojima je pitanje plodnosti, zajedništva, briga o spolnosti, važan životni zadatak.“ Takvi ljudi nisu fenomeni. Oni su – normalni.
Ako posjedujemo bar mrvu zdravog razuma, lako primjećujemo kako su nazori koje nam nudi ovaj svijet sami po sebi kontradiktorni. Nemogućnost začeća smatra se općenito teškom bolešću. Svjesno ili nesvjesno nanošenje štete plodnosti je kažnjivo. Neplodnost, kao posljedica djelovanja čimbenika vezanih uz posao ili kao posljedica nesretnog slučaja, tretira se kao invalidnost. S druge strane masa znanstvenika dan i noć razmišlja o „legalnom obesplođenju“.
Naširoko se reklamiraju i pripisuju sredstva koja izazivaju neplodnost. Liječnička je obveza pronaći najdjelotvorniju terapiju s minimalno štetnim djelovanjem. No, kada je u pitanju plodnost, radi li se tu o bolesti koju treba liječiti? Jer bolešću smatramo i nemogućnost začeća! Logički gledano, serviraju nam uništavanje vlastitog zdravlja za naše vlastite novce.
Druga strana tog problema je još drastičnija. Civilizacija smrti umjesto da liječi neplodnost, predlaže nam umjetno začeće djeteta u epruveti – in vitro – koje je potpuno u suprotnosti s ljudskom prirodom i koje narušava ljudsko dostojanstvo. Bračni par Patricija i Mihael, koji su tražili pomoć kod brojnih liječnika, opisuju to na sljedeći način:
„Gdje god smo se pojavili, naš je razgovor doveo do toga da je potreban zahvat in vitro. U početku nismo isključivali tu mogućnost, no željeli smo saznati koji je uzrok da ne dolazi do začeća. Međutim nitko, osim nas samih, nije bio zainteresiran da taj uzrok pronađe.“ (Płodność. Powrót do żródeł, 2012, str. 147.) Kasnije su saznali da klinikama koje provode program in vitro „nije u interesu dugogodišnje dijagnosticiranje i liječenje pacijenata, jer to ne donosi novac. Novac dolazi od brzog in vitro zahvata, a ne iz dugotrajnog liječenja i utvrđivanja uzroka problema.“ (ibid)
Čovjek je pozvan gospodariti zemljom, ali je zaboravio da su njegove sposobnosti, znanje, vještine isključivo Božji dar. Bog nas poziva da ovladamo zemljom, čini čovjeka gospodarom nad svim stvorenim, ali ga ne čini gospodarom života i smrti. Čovjeku se može činiti da je primio vlast nad životom i da je „kao Bog“ (usp. Post 3, 5), ali u stvarnosti može samo sudjelovati u Božjem planu ili mu se usprotiviti. U prvom slučaju postižemo život, a u drugom nas čeka smrt.
Upravo radi toga je i dr. med. Tadeusz Wasilewski odustao od velikih novaca koje je zarađivao oplodnjom in vitro i okrenuo se NaPro tehnologiji. Jer „NaPro tehnologijom želimo pristupiti svakom čovjeku s potrebnim dostojanstvom“ – objašnjava obiteljski liječnik Adam Kuźnik u knjizi Płodność. Powrót do żródeł. „Smatramo da dostojanstvo čovjeka, dostojanstvo djeteta i dostojanstvo braka zahtijeva da bračni život bude jedinom, neponovljivom situacijom u kojoj se začinje novi čovjek – novo ljudsko biće.“
Naime, Boga Stvoritelja, ne zanimaju postignuća naše znanosti i najnovije tehnologije ili kako na pitanje moralnosti gledaju mediji. Sam Gospodin Isus kaže: „Ali u početku nije bilo tako“ (Mt 19, 8) – i poziva nas na povratak k izvoru. On, koji je bio na početku u Boga i po kojem je sve postalo. Ne idimo za sotonom – „On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine.“ (Iv 8, 44)
Glasoviti prof. Włodzimierz Fijałowski primijetio je da su „brakovi otvoreni plodnosti – brakovi kod kojih su vrata plodnosti širom otvorena“ perspektiva i budućnost čitavoga čovječanstva. Nije slučajnost da muškarac i žena, dajući ženidbenu prisegu svečano obećavaju da će prihvatiti i u katoličkoj vjeri odgajati potomstvo koje im Bog podari.
U pozdravnom govoru papa Franjo je podsjetio Brazilce: „obitelji govore: ‘Djeca su zjenica našega oka’ O, kako je divan taj izraz brazilske mudrosti (…). Što bi se s nama dogodilo kad ne bismo pazili na naše oči? Kako bismo išli naprijed?“ (Rio de Janeiro, 22. srpnja 2013.)
Čuvajmo našu djecu: pobrinimo se da dostojanstveno dolaze na ovaj svijet, da rastu u ljubavi, da imaju mame i tate čija im ljubav treba biti svjedočanstvo bezgranične Božje dobrote, da uče ljubiti i poštivati druge, da žele i uspijevaju graditi ono što je Ivan Pavao II. nazvao civilizacijom ljubavi – svijet u kojem Božja ljubav obuhvaća svakog čovjeka.
Izvor: bozjemilosrdje.net
Foto: Unsplash
