Uloga uskih vrata je prilično jasna. Kroz njih se prelazi iz jedne u drugu stvarnost.
Na vratima se ne ostaje i ne zadržava, nego se samo kroz njih prolazi. Ipak tom kratkom trenutku prolaza koji vodi do spasenja prethodi dugotrajno pripremanje ili, bolje rečeno, dugotrajna borba. Jer treba moći proći kroz uska vrata. Stoga je potrebno oblikovati svoj život u skladu s mjerama tih uskih vrata. Moje življenje ne smije prelaziti dimenzije tih vrata, uklopiti mi se treba unutar visine i širine tih uskih vrata.
Ako iskreno pogledam namjere svojeg srca vidim da mnogo nadvisuju one propisane. Oholost i samodostatnost, individualizam i nevjera, zavist i lijenost kao i mnogo drugih grijeha učinili su moje srce toliko velikim da kroz ova uska vrata ne mogu proći.
I baš zato što Isus poznaje narav svakog čovjeka i proniče u dubine njegova srca čija veličina ne odgovara dimenzijama uskih vrata, poziva nas riječima
evanđelja na borbu. Poziva nas da odložimo sa sebe sve ono što nas
čini umišljeno velikim kako bismo maleni i ponizni prošli kroz uska vrata.
Odluka o spasenju je na nama. Isus ga nudi svima. Svatko će biti spašen ako na putu prema uskim vratima spasenja skine sa sebe sva nedjela koja je činio i načini sebi novo srce i nov duh (usp. Ez 18, 31).
Nije to tek tako jednostavno. Borba je to svakodnevna i zato se možemo za uspješan ishod borbe moliti riječima: „Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome (kako bih i ja prošao kroz uska vrata spasenja).“
Izvor: ssf.hr
Foto: Unsplash
