Duhovni rast reguliran je zakonom, sedmerostrukim obrascem, primjenjivim na odnos s Bogom kao i na odnos sa supružnikom. Rast se često temelji na prolasku kroz ovu peć. (1) Kušnja, prekršaj, katastrofa. (2) Malodušnost, ljutnja, gorčina, okrivljavanje, durenje. (3) Razdoblje borbe, anđeli se hrvaju s demonima. (4) Pobjeda anđela, Božjom milošću. (5) Otkrivanje korijena problema sa sramotom, ponižavanjem i skrušenošću. (6) Opraštanje, iscjeljenje, utjeha. (7) Jača, dublja, bogatija ljubav, spremna za sljedeću kušnju, uvredu ili katastrofu.
Nešto poput ovog ciklusa događa se iznova i iznova u većini brakova. Ono što brak drži, na kraju su dvije stvari: potpuna predanost zavjetu i potpuna spremnost na oproštenje. Nijedno nije moguće bez moljenja i primanja Božje milosti, osobnom molitvom i liturgijskom molitvom. Bog nas nije ostavio kao siročad, ali često se ponašamo kao da smo siroče ne obraćajući se svom Ocu.
Koliko je sveti Toma Akvinski pun natprirodnog zdravog razuma kad kaže:
Neraskidivost zajednice muškarca i žene pripada dobrom moralu. Jer (1) njihova će međusobna ljubav biti stalnija ako znaju da su neraskidivo ujedinjeni; (2) također će pažljivije voditi računa o kućanstvu kad shvate da uvijek trebaju ostati u posjedu istih stvari; (3) opet, ovo isključuje podrijetlo svađa koje moraju nastati između muža i rođaka njegove žene ako bi je on ostavio; a oni koji su povezaniji više poštuju jedno drugo; (4) štoviše, neraskidivost uklanja slučajeve preljuba koji bi se dogodili kad bi muž mogao slobodno otpustiti ženu, ili obrnuto: jer bi to potaknulo traženje sljedećeg braka.
Svi su ovi razlozi potpuno jasni i pravi. Ako znate da morate ostati sa supružnikom, nastojat ćete poboljšati svoj odnos pokazujući znakove ljubavi i rješavajući poteškoće, čak ćete se i poboljšati kako biste udovoljili supružniku. Čini se da u 1. Korinćanima sveti Pavao smatra nedostatkom braka što prisiljava supružnike da neprestano misle jedni na druge, a ne na Gospodina. Potpuno priznajući njegovu ispriku za vjerski život zbog njegove jednoumne odanosti Gospodinu, ne manje je očito istina da je neprestana briga supružnika za potrebe i želje drugog supružnika besprijekorna škola pročišćenja od samoga sebe. Recimo to ovako: Za većinu ljudi, ako nećete biti redovnici koji su sve predali Kristu, od vašeg urođenog egoizma mora vas izliječiti iscrpljujuća škola služenja zvana brak i obitelj.
Nastavljajući s argumentom svetog Tome, kad znate da ste „zaglavili za cijeli život“, toliko ste skloniji pažljivijem upravljanju dobrima kućanstva. Ako biste lako mogli prekinuti vezu sa suprugom, samo pomislite na poteškoće koje bi to stvorilo s njezinom obitelji i prijateljima koji žive u blizini ili imaju kontakte s vama. (Doduše, ovaj je argument nosio veliku snagu u svijetu daleko čvrsto povezanih društvenih odnosa i daleko manjeg preseljenja.) Kad biste se mogli lako rastaviti, prve ozbiljne poteškoće ili bilo kakvo dugotrajno nezadovoljstvo postale bi izgovor za razvod i beskrajna potraga za „savršenim partnerom“ koji jednostavno ne postoji u ovoj dolini suza. Mogli biste pronaći drugog koji bi vas zadovoljio na kratko vrijeme, a onda biste se i vi rastali s njim ili s njom. To je upravo ono što vidimo u modernom fenomenu razvratnosti, promiskuiteta, višestrukih razvoda i ogromne boli u srcu koji su nanijeli supružnicima, djeci i drugoj rodbini koji moraju živjeti među ruševinama propalog braka.
Božja mudrost u uspostavljanju velikog i nerazrješivog otajstva braka s blagoslovima vjernosti, potomstva i sakramenta očita je na toliko razina – ali samo onima koji, vireći svjetlom ispunjenim okom vjere i okom razuma izoštrenim vjerom, mogu vidjeti tu nepromjenjivu mudrost. Znaju da postoji nešto bolje od ovog života, više od ljudske slobode, dublje od autonomije. Oni znaju krajnju istinu evanđelja: „Tko izgubi svoj život poradi mene, spasit će ga.“ Ovdje bi bio prigodan citat iz 2. Petrove: „Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim“ (2 Pt 1, 19).
Mi smo, kao ljudska vrsta danas, kao zapadni svijet, kao Crkva na zemlji, na tamnom mjestu – ali i danas nam svijetli svjetiljka Kristova nauka jednako kao jučer i kao sutra, spašavajući duše koji ga prihvaćaju kao put do vječnog zajedništva s Presvetim Trojstvom. Jutarnja zvijezda, Isus Krist, uskrsnuo je i iznova se uzdiže u svakoj vjernoj duši.
Peter Kwasniewski
Preuzeto uz dopuštenje sa stranice onepeterfive.com
Preveo: K.P.
Foto: Unsplash
