21. listopada 2025.

Top 5 This Week

Related Posts

DISCIPLINA Bez nje odgoj nije potpun

Sastavnice discipline, iako se radi o stvari s kojom roditelji imaju najveće poteškoće, intuitivne su i jednostavne. Obrazložit ćemo ih u nastavku.

Disciplina počinje skrblju

Oče­ki­va­ti mno­go mo­že samo onaj tko mno­go ula­že. Sva­ko uče­nje, pa i ono o gra­ni­ca­ma i struk­tu­ra­ma, po­či­nje »skrblju« iz ko­je dje­ca stje­ču umi­je­će pov­je­re­nja, top­li­ne, njež­nos­ti, em­pa­ti­je, pris­ta­janja uz one ko­ji nas ok­ru­žu­ju. De­ve­de­set pos­to ono­ga što dje­ca tre­ba­ju nau­či­ti kad prih­va­ća­ju gra­ni­ce te­me­lji se na že­lji da se svi­de oni­ma ko­ji ih ok­ru­žu­ju.

Dje­ca se že­le svid­je­ti jer vo­le one ko­ji se za njih bri­nu, od njih že­le pot­vr­du i poš­to­va­nje. Ako je dis­cip­li­na sas­tav­ni dio uče­nja i ako ju se pre­no­si s velikom em­pa­ti­jom i umi­je­ćem skrbi, dje­ca se dob­ro os­je­ća­ju kad ju slijede.

Kad zna­mo da smo svjet­lo ne­či­jim oči­ma, to nas is­pu­njava topli­nom. Kad dje­čak os­je­ti pri­je­ko­ran pog­led za­to što je tu­kao ses­tru, on se os­je­ća gu­bit­ni­kom, jer je iz­gu­bio onu bla­go­nak­lo­nost ko­ju je ste­kao is­prav­nim po­na­ša­njem. Da ni­je nai­šao na mno­ga odob­ra­va­nja i ste­kao nak­lo­nost, ne bi os­je­ćao gu­bi­tak i ne­za­do­volj­stvo, ali ga ono sa­da mo­že po­tak­nu­ti iz­nut­ra da promije­ni po­na­ša­nje.

Disciplina zahtijeva vrijeme

Dis­cip­li­na, kao i svi ob­li­ci poduča­va­nja, zah­ti­je­va od­re­đe­no vri­je­me i to se mo­ra po­štovati. Udar­ci i kaz­ne na­past su da kre­ne­mo pri­je­kim pu­tem. Mo­ra se iz­gradi­ti od­re­đe­na »struk­tura«, a za to je pot­reb­no oba­vi­ti mno­go predrad­nji, ro­di­te­lji se tre­ba­ju ko­ris­ti­ti sva­kom pri­li­kom da s dje­te­tom sjed­nu i da mu ka­žu: Mo­rat ću te prekoriti sva­ki put kad se bu­deš ta­ko po­na­šao, sve dok sam ne pres­ta­neš.

To je is­tin­ski prog­las lju­ba­vi: To­li­ko te vo­lim i pod sva­ku ću te ci­je­nu spri­je­či­ti da gri­je­šiš.

Vri­je­me je da­nas pra­vi prob­lem ste­ge. Ro­di­te­lji ko­ji ra­de imaju poteškoću s postavljanjem granica. Ako se vrate u pola osam navečer (uz dva posla zbog kojih su pod stresom), s djecom žive u »str­ci i zbr­ci«. Oni ka­žu: Ne uspije­va­mo ci­je­li dan bi­ti na pos­lu, a kad se vra­ti­mo ku­ći, prim­je­nji­va­ti stegu.

Za tak­ve je ro­di­te­lje važ­no pro­na­ći ne­ko­li­ko in­tim­nih tre­nu­ta­ka za dje­cu na kra­ju da­na. Ako ci­je­li dan ni­je vi­dio di­je­te, a ono se tre­nut­ačno lo­še po­na­ša, ro­di­telj mu ne mo­že na­meta­ti gra­ni­ce bez os­je­ća­ja kriv­nje.

Disciplina ne postoji bez roditeljske suradnje

Još je neš­to va­žno kad je u pi­ta­nju na­me­ta­nje gra­ni­ca: ro­di­te­lji tre­ba­ju ra­di­ti za­jed­no kao slož­na eki­pa. To je mo­gu­će je­di­no ako se oni me­đu­sob­no hra­ne in­ti­mom, lju­bav­lju i ra­zu­mi­je­va­njem. Mno­gi se ro­di­te­lji ne ba­ve djecom jer su za­ne­ma­ri­li jed­no dru­go.

Dob­ra dis­cip­li­na djeluje preven­ti­vno. Roditelji tre­ba­ju bi­ti jas­ni i toč­ni, jer dis­cip­li­na je iz­vor si­gur­nos­ti. Tre­ba­ju unap­ri­jed od­lu­či­ti što točno žele da dijete promijeni, nastojeći biti konkretni, a ne apstraktni. Ničemu ne služi za­pov­je­di­ti dje­te­tu da bu­de ured­no. Tre­ba mu ob­jas­ni­ti da mo­ra slo­ži­ti koc­ke pri­je ne­go što iza­đe iz so­be. Ro­di­te­lji dje­te­tu tre­ba­ju re­ći toč­no što od nje­ga oče­ku­ju i po­ka­za­ti mu ka­ko se to ra­di. Tre­ba­ju poh­va­li­ti do­bro po­na­šanje i nas­ta­vi­ti po­ti­ca­ti di­je­te da se li­je­po po­na­ša, sve dok iz­vanj­ska dis­cip­li­na ne pos­ta­ne »uži­va­nje u sa­mo­dis­cip­li­ni«.

Dje­ca najbo­lje uče sli­je­de­ći prim­jer onih ko­ji ih ok­ru­žu­ju. Mo­ral­nost nas­ta­je kad se po­ku­ša­va bi­ti sli­čan od­ras­loj oso­bi ko­ju se vo­li. Ro­di­te­lji se tre­ba­ju od­luč­no na­met­nu­ti kao vo­đe, pod­r­ška, zaš­ti­ta i uzo­ri iz svi­je­ta od­ras­lih. I Isus je re­kao svo­jim uče­ni­ci­ma: »Uči­te od me­ne!« Dis­cip­li­na sto­ga zah­ti­je­va pri­sut­nost.

Opasno je kad ro­di­te­lji dje­ci pra­vila pred­la­žu ili na­me­ću bla­go, po do­ma­će, pri­la­go­đe­no nji­ho­voj do­bi i tem­pe­ra­men­tu. Ri­ječ je o jed­nos­tav­nim i osob­nim pra­vi­li­ma, bez težnji da od­re­đu­ju što je pra­ved­no, a što nep­ra­ved­no, već sa­mo što je prik­lad­no ili ma­nje prik­lad­no, neš­to či­me će majka bi­ti za­do­volj­na ili će bi­ti zab­ri­nu­ta, mož­da tjes­kob­na ili dep­re­siv­na.

 

Izvor: salesiana.hr

Foto: Unsplash

Ako ti se sviđaju članci koje objavljujemo, podrži naš rad jednokratnom donacijom od srca. Samo skeniraj bar kod u nastavku i uplati željeni iznos.

Ako ti trebaju detaljni podatci za uplatu, njih možeš naći ovdje.

Ako pak želiš postati naš redovni mjesečni podupiratelj, čime ostvaruješ posebne pogodnosti, to možeš postati ispunjavanjem ove prijavnice.

Prijavi se na naš newsletter ovdje i svaki tjedan primaj najvažnije obavijesti vezano za naš rad, misiju i apostolat.

Popularni članci