Grenland je dio Kraljevine Danske, ali ima svoju autonomnu upravu. Stanovnici Grenlanda su prvenstveno Inuiti koji se, ovisno o regiji iz koje dolaze, nazivaju: Kalaallit (zapadni Grenlanđani), Inugguit (iz okruga Thule) ili Iit (istočni Grenlanđani). Svoju domovinu na eskimsko-aleutskom jeziku nazivaju Kalaallit Nunaat, što u prijevodu znači Zemlja Grenlanđana.
Većina ovog arktičkog otoka pokrivena je ledom tijekom cijele godine te su prosječne temperature u siječnju od -7°C na jugu, do -34°C na sjeveru, a ljetne temperature u srpnju se kreću od oko 7°C na jugu do 4°C na sjeveru. Glavni grad je Nuuk koji je i mjesto jedine katoličke crkve na otoku te dom tek 100 katolika.
Duga povijest
Povijest Katoličke Crkve na Grenlandu duga je i turbulentna, a njegova kršćanska prošlost mogla bi se podijeliti na dva razdoblja: katoličko od otprilike 1000. do 1450.; i protestantsko razdoblje od 1721.
Bilježi se, naime, kako je katoličanstvo tamo prisutno od 11. stoljeća, dok je 1124. na otoku osnovana Biskupija Gardar, prva katolička biskupija u Novom svijetu.
Prema Katoličkoj enciklopediji iz 1909., nordijski istraživač Leif Erikson, poznat i kao Leif Sretni, obratio se na kršćanstvo dok je bio na dvoru norveškog kralja Olafa Trygvessona. Kada se vratio u očevu kuću na južnom Grenlandu, sa sobom je poveo dva svećenika misionara koje je kralj Olaf poslao. U nevjerojatno kratkom roku misionari su uspjeli preobratiti nordijske koloniste, barem izvana, i uspostaviti organiziranu Crkvu. Osnovali su 16 župa te podigli više crkava, a čak i nekoliko samostana.
Budući da je udaljenost od Europe jako otežavala komunikaciju, Grenland je, usprkos malom broju duša, formiran u Biskupiju Gadar, najprije sufragansku nadbiskupiji Hamburg-Bremen, potom onoj u švedskom Lundu i naposljetku norveškom Trondheimu.
Teško se može govoriti o detaljima u upravljanju biskupijom, ali je izvjesno, prije nego što je ugašena, da je 16 do 18 biskupa zauzimalo Gadarsku stolicu. Međutim, njihova su djela nepoznata povijesti.
Ono što je poznato jest da se biskup Erik Gnupson 1121. pridružio ekspediciji u svrhu ponovnog lociranja istočne obale Sjeverne Amerike koja je otkrivena stoljeće ranije. Također, postoje izvori u kojima se spominje i biskup Arnes koji je bio na službi od 1314. do 1343. jer postoji trag da je biskupija tada dala svoj doprinos u vidu prirodnih proizvoda – zuba morža, za Petrov novčić i trošak križarskih ratova.
Nordijska kolonija na Grenlandu nestala je u 15. stoljeću, a s njom i Crkva.
Papa Leon X. imenovao je 1519. Vincenta Petersona Kampea biskupom Gardara, ali se u pismu navodi da je biskup „intitulum“ jer je biskupija „upražnjena zbog nevjernih“. Kada je Vincent umro 1530., prema svemu sudeći, Grenland više nije posjetio nijedan biskup.
Katolici Grenlanda tako nisu imali duhovno vodstvo te su nestali ili su mješovitim ženidbama asimilirani Eskimima čime su europski običaji i vjera ustupili mjesto poganskim tradicijama. Međutim, iskra kršćanstva se ipak zadržala…
Buđenje protestantizma
Nakon dva stoljeća tišine, danski luteranski pastor Hans Egede naumio je pohoditi svoje napuštene sunarodnjake koji su pali u poganstvo i propovijedati im evanđelje. Nakon što je prebrodio sve poteškoće, dao je ostavku na dužnost župnika i zajedno sa ženom i djecom otišao najprije u Bergen kako bi osnovao grenlandsko trgovačko poduzeće, a zatim, neuspješno, u Kopenhagen. Predstavljen je kralju kojega je uspio zainteresirati te mu je pomogao pokrenuti trgovačko poduzeće, a imenovao ga je i misionarom. Uz brojne poteškoće Hans je stigao na Grenland, ali je ubrzo shvatio da više nema potomaka drevnih kolonista i da će se njegova cijela dužnost sastojati u preobraćenju Eskima. Usvojio je njihov jezik, a oni su prihvatili kršćanstvo.
Uslijedili su brojni usponi i padovi uz neprestane pokušaje odmaka od barbarstva jer domorodci su rijetko bili dobronamjerni, a moral im je, prema svjedočenjima, u najmanju ruku bio upitan.
Tako su u 18. i 19. stoljeću katolički stavovi o stanju kršćanstva na Grenlandu pod upravom protestantskih misija bili, nimalo iznenađujuće, negativni. U jednom anonimnom romanu iz 1860., autor je pohvalio povratak kršćanstva na Grenland, ali je žalio što su Grenlanđani bili lišeni „dosljednosti i učinka koje samo katoličanstvo može dati“. Neki su čak okrivili reformaciju za gubitak kontakta između Grenlanda i Europe, čime je uzrokovala da svijet zaboravi ovaj otok.
Međutim, unatoč naizgled lošim prognozama, katoličanstvo je doživjelo tihi preporod od početka do sredine 20. stoljeća.
Katolička obnova
Tako je 1929. zabilježeno da neki članovi luteranske zajednice u Nuuku strahuju od katoličke obnoviteljske misije prije nego što je ona uopće započela. Luteranski svećenik Knud Balle izrazio je tada zabrinutost, smatrajući kako bi katoličanstvo sa svojim „lijepim obredima, naglaskom na zapovijedima i idejom o zaslužnim djelima“ moglo privući Grenlanđane.
Iako su zabilježene katoličke misionarske aktivnosti već 1930., pravi porast broja katolika dogodio se tek 1950. jer je poslije Drugog svjetskog rata Grenland postao dostupniji, unatoč pokušajima danskih vlasti da ograniče kontakte s vanjskim svijetom.
Grenlanđani su tako imali priliku susresti brojne američke vojnike koji su putovali do novouspostavljene zračne baze Thule na sjeveru. Iako tada nisu mogli sudjelovati u katoličkim službama, bili su svjesni da se one održavaju u njihovoj zemlji.
Značajna promjena dogodila se 1953. kada je kolonijalni status Grenlanda ukinut novim danskim Ustavom čime Luteranska Crkva Danske više nije imala zakonsko pravo isključivati druge organizirane religije.
Desetljeće kasnije izgrađena je katolička kapela Krista Kralja, a za prvog inuitskog katoličkog svećenika na Grenlandu zaređen 30-godišnji Finn Lynge.
Katolici Grenlanda danas
Danas katolička zajednica u Nuuku pripada Kopenhagenskoj biskupiji. Čini ju 100 katolika, odnosno 0,2 % stanovništva, a mnogi među njima migranti su s Filipina, iz Vijetnama ili Danske.
Papa Ivan Pavao II. imenovao je 2001. pomoćnog biskupa Los Angelesa Edwarda Clarka naslovnim biskupom Gardara. Iako posjedovanje titularne stolice ne daje nikakvu stvarnu vlast, Clark je ipak jedina osoba koja se trenutačno može pohvaliti imenovanjem da vodi grenlandsku biskupiju.
Pastoralne potrebe grenlandskih katolika danas zadovoljava jedina župa tog područja – ona Krista Kralja u glavnom gradu Nuuku. Župnik je franjevac konventualac, inače Slovenac, Tomaž Majcen, koji živi u više od 3 000 km udaljenom franjevačkom samostanu u Kopenhagenu. Majcen nekoliko puta tijekom godine putuje u Nuuk gdje provodi tri tjedna, priprema vjernike za sakramente i provodi vrijeme s lokalnom katoličkom zajednicom.
Pomažu mu i drugi svećenici koji ga povremeno posjećuju kako bi osigurali da se što češće slavi sveta misa.
Unatoč malom broju katolika, fotografije na Facebook stranici župe pokazuju da je 2024. prvu pričest primilo desetero djece. Misa se slavi na engleskom jeziku, koga većinom useljenička katolička zajednica govori više od lokalnog jezika.
Uz ovu u Nuuku, postoji također mala katolička zajednica u sjevernom gradu Ilulissatu. Udaljeni su dva sata leta od glavnoga grada te ne mogu redovito doći u župnu crkvu. Umjesto toga okupljaju se na zajedničku molitvu u svojim domovima, a dva puta godišnje posjećuje ih i svećenik.
Osim toga, sjeverozapadna obala Grenlanda dom je svemirske baze Pituffik u kojoj su smješteni pripadnici američkih svemirskih snaga i drugi međunarodni partneri, a u kojoj živi oko 650 ljudi. U bazi se nalazi mala kapela u kojoj se čuva Presveti Sakrament, a koja može primiti 10-ak ljudi. Vojni kapelani dolaze u bazu povremeno, često za Božić i tijekom Velikog tjedna kako bi podijelili sakramente.
Zanimljivo je da na Grenlandu, kao i u Danskoj, postoji i osmi „sakrament“, a to je crkvena kava, odnosno zajednica nakon službe. Dijelili su kruh i vino za stolom Gospodnjim, a poslije dijele život i hranu. S obzirom da je župa mala, smatraju nužnim dijeliti zajednički život jer je Crkva zajednica, ne samo duhovna, nego i zajednica života – međusobno i s uskrslim Isusom.
Iz svega se može zaključiti kako je katolička zajednica na Grenlandu, premda malena, svjetlo u hladnom Arktiku. Vjernici pokazuju nevjerojatnu predanost Bogu, unatoč izazovima života u izolaciji. Iako čine mali postotak stanovništva, njihova vjera u tako surovom okruženju šalje poruku izdržljivosti i nade te uvjerenje da će katoličanstvo na Grenlandu ipak opstati.
Izvor: nedjelja.ba
Foto: Unsplash
