Zadivljen sam koliko često krivo tumačim postupke drugih ili im pripisujem potpuno pogrešne motivacije. Rezultat je prekinuta komunikacija, mnoštvo nesporazuma i frustracija. Smiješno je, možemo se čak uhvatiti u tome da nekoga krivo tumačimo, ali ipak to učinimo.
Postoji način da se isprave navike koje dovode do prekida komunikacije, a ja ću predložiti neočekivano mjesto za početak – 9. zapovijed.
Priznajem da imam problema s poštivanjem nekoliko zapovijedi, ali činilo se dovoljno lakim ne prekršiti devetu. Ta riječ „svjedok“ uvijek me podsjećala na sudnicu i davanje iskaza kao zakleti svjedok za porotu. Rijetko sam u sudnici, nikada nisam svjedočio u slučaju, a da jesam, bilo bi dovoljno jednostavno ne lagati. Dakle, ovo je zapovijed koju bih uvijek sigurno preskočio u svojim ispitima savjesti. Deveta je bila mali predah na putu do desete – „I ne poželi“ – koja iz mene izvlači puno više (neugodno je koliko želim i koliko mogu biti zavidan).
Namjere i djela
Možda ste upoznati s paradoksom da sebe sudimo po svojim namjerama, a druge po njihovim djelima. Što se nas tiče, koliko često se izjasnimo nevinima jer su „moje namjere bile dobre“? To je lažno svjedočenje. Ako je djelo bilo štetno, loše ili pogrešno, odgovornost se mora prihvatiti za stvarnost onoga što se zapravo dogodilo, a ne opravdavati.
Suprotno tome, koliko često odbacujemo objašnjenja drugih za njihove pogreške? Možda će pokušati objasniti svoju namjeru samo da bismo ih mi brzo prekinuli i odbili vidjeti kako je njihov čin nastao iz čiste motivacije. I to je, na neki način, lažno svjedočanstvo. Odbijamo shvatiti bilo kakvu moguću dobrotu u tom djelu.
Kad pretpostavljam izmišljene motive kod drugih, kršim devetu zapovijed. Lažno svjedočim protiv njih. A kad se pretvaram da moji vlastiti loši postupci nisu bili toliko loši, opet je kršim.
Razmišljanje na ovaj način mi je stvarno pomoglo da shvatim da ono što sam smatrao bezopasnim malim samoopravdanjima i tračerskim mislima zapravo uopće nije bezopasno. To su izravna kršenja Božjeg zakona i onemogućuju iskrenu komunikaciju. Tada nastaju nesporazumi, pretpostavke i pogrešno tumačenje svega. To je kada kažemo stvari koje ne mislimo, a zatim udvostručimo umjesto da se ispričamo.
Za mene je pojednostavljenje cijelog nereda na 9. zapovijed napravilo ogromnu razliku. Morao sam prestati griješiti protiv drugih (i Boga) u načinu na koji komuniciram. Ovim jednostavnim rješenjem napravio sam napredak u mnogim problemima i uspio sam se donekle pomaknuti od svađalačkog komunikacijskog stila prema suradničkom. Želim čuti istinu. Želim govoriti istinu. Uz Božju pomoć i predanost održavanju istinskog svjedočanstva, istinski vjerujem da se čak i najgore komunikacijske navike mogu popraviti.
Izvor: aleteia.org
Preveo: M. Đ.
