Kada bi roditelji znali koliku dobrobit čitanje slikovnica pruža djeci, svaki bi dom bio prava mala knjižnica.
„Drago mi je što mogu slikovnice ubrojiti u jednu od dragih uspomena iz djetinjstva. Sjećam se da bi nam mama ponekad znala donijeti slikovnicu ili bojanku kad bi se vraćala iz grada. Često bih onda tražila od starijih sestara ili od mame da mi ih čitaju iznova i iznova, dok već napamet ne bih naučila tekst. Jedna od takvih slikovnica koja je u našem domu doživjela nekoliko izdanja bila je Ježeva kućica. Dan danas sjećam se stihova… Malo po malo, moja ljubav prema čitanju je rasla. Zajedno s ljubavlju razvijala se mašta, proširio mi se rječnik, a u meni se probudila i želja za dramskim izražavanjem – toliko toga dobroga za dijete, za mene sada odraslu. Danas sam odgojiteljica u dječjem vrtiću, a na slikovnice gledam kroz dodatnu leću svoga zanimanja“, objašnjeno je na portalu Salesiane.
Čitanje slikovnica djeci – kada započeti i što čitati?
Slikovnica je prva djetetova knjiga u kojoj je priča obogaćena slikama. Kroz slikovnicu dijete uči o svijetu. Slikovnica odgaja dijete i pomaže mu savladati teškoće s kojima se susreće. Ona mu pruža osnovne spoznaje o svijetu koji ga okružuje i stvara podlogu za usvajanje brojnih vještina.
Iako djeca vole slikovnice, nije svaka slikovnica prikladna za svako dijete. Kako dijete odrasta, tako slikovnice treba mijenjati. Za mlađe dijete primjerena je slikovnica s malo teksta i jasnim, šarenim ilustracijama. U najranijoj dobi dijete voli slikovnice s brojalicama, pjesmicama i ritmičkim stihovima. Te prve slikovnice često su pojmovne i prikazuju slike prirode, životinja, predmeta i ljudi. Uz njih dijete uči govoriti, prepoznavati slike, imenovati i opisivati.
Trogodišnjake i četverogodišnjake počinju zanimati priče o ljudima, životinjama i svakodnevnim događajima. Tada su pogodne priče s jednostavnim zapletima kako bi dijete moglo predvidjeti što će se dogoditi. U toj dobi djeca vole klasične bajke – napete situacije koje uvijek na kraju završe sretno.
U petoj i šestoj godini raspon pažnje je širi pa djecu zanimaju složenije priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva. U toj dobi im tekst postaje važan dok slike služe kako bi dodatno obogatile doživljaj priče i pomogle im u praćenju složenijih zapleta.
Važnost čitanja za razvoj djeteta
Već od samog rođenja djeteta valja započeti s čitanjem jer slušanje glasa odrasle osobe razvija slušnu osjetljivost za glasove i govor.
Čitati djetetu možete kad god imate priliku i dovoljno vremena na raspolaganju, na primjer dok čekate kod liječnika ili za vrijeme nekog dužeg putovanja. Uz to, važno je stvarati i posebne rituale čitanja (npr. prije spavanja).
Čitanje je izuzetno važno za djetetov spoznajni, socijalni i emocionalni razvoj.
Ono prije svega potiče razvoj govora tako što potiče djetetove govorne vještine i obogaćuje njegov rječnik. Tijekom čitanja dijete razvija i pažnju te vještine aktivnog slušanja, vidnog opažanja i razlikovanje detalja.
Slušanjem priča dijete uči nove činjenice i pojmove, a time se razvija i njegovo logičko zaključivanje. Kroz čitanje djetetu razvijamo i njegovo pamćenje. Kad tražimo od djeteta da nam prepričava priče potičemo razvoj dugoročnog pamćenja.
Ova aktivnost uvodi dijete u raznoliki svijet zbivanja i iskustava, razvija djetetove interese i omogućava stjecanje znanja.
Brojna istraživanja upućuju na to da se djeca kojoj se čita i priča od najranije dobi brže razvijaju, brže uče, bolje se snalaze u komunikaciji s drugima i zainteresiranija su za okolinu. Vještine koje prethode samostalnom čitanju su kod te djece razvijenije, zbog čega kasnije i sami rado čitaju knjige.
Čitanje je odličan način da dijete uvedemo u svijet umjetnosti i književnosti. Ono bogati dječju maštu i kreativno mišljenje.
Njime potičemo djetetov emocionalni razvoj – razumijevanje vlastitih i tuđih osjećaja i usvajanje moralnih vrijednosti i humanih poruka.
Čitanje pospješuje emocionalnu privrženost djeteta prema roditeljima čime se unapređuje odnos dijete – roditelj, a dijete zadovoljava svoju potrebu za ljubavi, uvažavanjem, prihvaćanjem i pažnjom. Prema tome, čitanje može biti jedan oblik druženja i igranja s djetetom.
Zajedničko čitanje je ujedno i prilika da roditelj bolje upozna svoje dijete, da uoči njegove interese, sposobnosti, način razmišljanja, strahove i probleme koji ga muče, dok ugodan glas roditelja te vrijeme i pažnja koje mu posvećuje šalju djetetu poruku da je ono važno roditelju pa se kod djeteta stvara osjećaj ugode, sigurnosti i povjerenja.
Izvor: salesiana.hr
Foto: Unsplash
