Kako bismo dublje proniknuli u njegov duhovni život, njegov pastoralni utjecaj i značenje ovoga povijesnog trenutka, razgovarali smo s mons. Jasonom Grayem, svećenikom Biskupije Peoria i izvršnim ravnateljem Zaklade nadbiskupa Fultona Sheena, koji pomno prati ovaj postupak i radi na tome da se očuva živa baština jednoga od velikih prenositelja vjere u novijoj povijesti Crkve.
Sheenov duhovni život vrtio se oko molitve pred Presvetim Sakramentom. Od svećeničkoga ređenja 1919. godine svakodnevno je obavljao euharistijski sveti sat. To mu je bilo toliko važno da ga je nazvao „sat koji mi uljepšava dan“. Iako je studirao na nekima od najuglednijih katoličkih učilišta i stekao impresivan broj akademskih stupnjeva, do nekih od svojih najdubljih uvida u život Isusa Krista nije došao u predavaonici ili knjižnici. Sheen nije samo znao o Isusu – on je Isusa poznavao jer je s njime provodio vrijeme u molitvi.
Sheen je duboko štovao križ kao sastavni dio duhovnoga života. Priznao je da u početku nije u potpunosti cijenio njegovu vrijednost, no postupno je produbio razumijevanje da je Isus došao i kao svećenik i kao žrtva te da svatko tko želi biti istinski učenik našega Gospodina mora uzeti svoj križ i slijediti ga. Sheen je trpio, kako je sam govorio, i unutar i izvan Crkve, ali nije se zadržavao na pritužbama zbog svojih patnja. Upućivao je na Isusa koji je podnio svoju kušnju ne otvorivši usta da se brani. Zašto bismo mi postupili drukčije? Njegova izvanredna sposobnost da „okrene drugi obraz“ i da s blagošću postupa prema onima koji su ga progonili svjedoči o njegovoj svetosti.
Sheen je više od uzora – bio je pionir koji je utabao put. Radio i televiziju pretvorio je u sredstva evangelizacije, što ga čini prikladnim zaštitnikom suvremenih medija za sve koji danas šire Evanđelje putem interneta i društvenih mreža.
Ipak, ne smijemo misliti da je bio uspješan samo zbog svoga stila. Nema sumnje da je imao snažnu prisutnost pred kamerama, da je bio rječit i iznimno inteligentan te da je imao prodoran pogled koji je dopirao kroz objektiv kamere. No njegova je učinkovitost, po mojem mišljenju, proizlazila iz njegove duhovne autentičnosti. Istinski je vjerovao u ono što je propovijedao i živio je vjeru o kojoj je govorio. Jednako se prirodno osjećao među jednostavnim ljudima kao i među bogatima i moćnima. Nije gledao na druge s visoka, nego im je s jednakom strašću naviještao Isusa Krista. Njegova iskrenost, autentičnost i duboka vjernost učinile su ga snažnim svjedokom i u medijima.
Imao je izvrstan smisao za humor, koji je dolazio do izražaja i u njegovim propovijedima i u televizijskim emisijama. To ne znači da nije znao biti ozbiljan i hrabar. Smatrao je, međutim, da humor ima moć potaknuti ljude da slušaju, osobito kada je bio usmjeren na njega samoga.
Radost njegovih nastupa savršeno se uklapala u naslov njegove emisije – Life Is Worth Living. Nitko ne želi živjeti mlak, turoban i bezvoljan život. Svi želimo radost u Isusu, a upravo je takvu iskrenu radost Sheen zračio i time privlačio mnoge.
Beatifikacija i kanonizacija dva su stupnja u Katoličkoj Crkvi kojima se nekoj osobi iskazuje javna čast. To znači službeno priznanje da je Sheen živio herojskim krepostima i da je njegov zagovor na nebu potvrđen. Prije beatifikacije, pobožnost prema Fultonu Sheenu smatrala se privatnom.
Javno proglašenje njegove svetosti ojačat će njegov ugled u Crkvi i potaknuti mnoge da se upoznaju s njegovim životom i krepostima. Njegova snažna medijska prisutnost nadahnut će druge da s uvjerenjem naviještaju katoličku vjeru. Vrijeme koje je velikodušno posvećivao poučavanju obraćenika potaknut će katehete i vjernike da hrabro pozivaju druge na katoličku vjeru. Njegova briga za siromašne, osobito na misijskim područjima, ohrabrit će potporu Papinskim misijskim djelima, u kojima je nekoć i sam djelovao, kako bi se pomoglo najpotrebnijima diljem svijeta.
Sheenov raspored bio je usredotočen na euharistiju i svakodnevni euharistijski sveti sat. Promatrajući euharistiju, sve je dublje razumijevao riječi svetoga Ivana Krstitelja da se on mora umanjivati, a Krist rasti. U Isusu je prepoznavao savršen primjer poniznosti, jer se ponizio iz ljubavi prema nama. Zar se i mi ne bismo trebali poniziti kako bismo proslavili Gospodina?
Shvatio je i da je Isus došao da za nas umre – kao svećenik koji prinosi žrtvu i kao žrtva koja se prinosi. Za Sheena je slavlje euharistije bilo sudjelovanje u Kristovoj žrtvi. Budući da se Isus prinio iz ljubavi, euharistija je savršeni izraz Božje trajne ljubavi i prisutnosti među nama, ali i poziv da mu uzvratimo istom mjerom ljubavi.
Kao biskup u Rochesteru, isticao je i važnost zajedništva s Papom, čije se ime spominje u svakoj misi, kao i zahvalnost za molitve vjernika koji su molili za njega kao svoga biskupa. Euharistija je za njega bila snažna spona jedinstva između mjesne Crkve i vjernika diljem svijeta.
Sheen je znao biti odlučan i hrabar u svojim stavovima, ali je problemima pristupao na način koji je razoružavao sugovornike. Svoju emisiju nije započinjao napadom, nego životnom anegdotom kojom bi pridobio publiku i postupno je vodio prema vječnim istinama.
Pogrešno bi ga bilo svrstati u jednostavne kategorije konzervativnog ili liberalnog. Govorio je o socijalnoj pravdi kao nerazdvojivo povezanoj s osobnom pravednošću. Umjesto da osuđuje jednu stranu, nastojao je i jedne i druge usmjeriti prema Bogu.
Kao biskup Rochestera nastojao je provesti smjernice Drugoga vatikanskog koncila u svojoj biskupiji. Zalagao se i za prodaju suvišne crkvene imovine radi stambenog zbrinjavanja siromašnih, što se nekima činilo previše liberalnim. Istodobno je jasno branio crkveni moralni nauk, osuđivao komunizam te poticao pobožnost prema euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji, zbog čega su ga drugi smatrali previše konzervativnim. Bio je jedinstvena osobnost snažne prisutnosti koja izmiče jednostavnim etiketama – i upravo u tome možemo pronaći nadahnuće.
Izvor: omnesmag.com
Prijevod: M. Đ.
