Jedna od najuznemirujućih stvari koje sam čuo od opsjednute osobe tijekom egzorcizma jest da demoni prate svaku osobu u smrtnom grijehu kada priđe i primi svetu pričest.
Stvarnost duhovne borbe ozbiljnija je nego što mislimo. Crkva uči da griješiti nakon krštenja znači ponovno se predavati vlasti zloduha, a osobito je strašno svetogrdno primati euharistiju u smrtnom grijehu, bez iskrene ispovijedi i obraćenja.
Isus je u Presvetom Oltarskom Sakramentu stvarno prisutan – zato đavao posebno mrzi svetu pričest i pokušava nas zavesti na nehaj, rutinu i teški grijeh upravo na samom izvoru milosti.
A onda, u tišini srca, duša progovara:
„Stalno pričam s vama:
kad gledam zalazak sunca,
kad kiša miluje prozore,
kad vjetar miriše na travu i daljinu.
Svaki put kad ušutim,
ja i dalje razgovaram s vama.
Ne znam čujete li me…
ali još vas uvijek osjećam.“
Tako izgleda krik duše koja još ljubi, koja još traži, koja još osjeća Boga – čak i nakon padova, rana i lutanja. U svakom zalasku sunca, svakoj kapi kiše na prozoru i svakom dahu vjetra, Bog još uvijek kuca na vrata našeg srca i tiho nas zove natrag k sebi.
Možda si danas daleko, možda nosiš težak grijeh ili ranu koju skrivaš od svih – ali On te još uvijek osjeća, još uvijek voli i još uvijek čeka u ispovjedaonici i na oltaru. Ne dopusti da te demoni „prate“ do pričesti u smrtnom grijehu; dopusti da te anđeli prate do iskrene ispovijedi i čistog susreta s Isusom u euharistiji.
Izvor: Nebesko Kraljevstvo FB
Foto: Unsplash
