Ekstremi su dobri, zar ne? Sloboda je dopuštena? Naravno, no samo ako gledamo iz tih istih ekstremističkih krugova od kojih dolaze ista (iskrivljena) pitanja i još devijantniji odgovori. Usmjerimo se na ono nama bitno, uzmimo pars pro toto i podučavajmo svijet oko sebe. A usput nemojmo dopustiti mišljenje suprotno od onog našeg. Ako se putem nađe (ne daj, Bože) poneki muškarac s vrijednosnim sustavom, željom da zaštiti svoju obitelj, preuzme odgovornost ili možda moli, okarakterizirajmo ga kao nazadnog. Divide et impera.
Pomračenje uloge muškog vodstva dovelo je do institucionalne disfunkcionalnosti, sustavnog paradoksa i shodno tome gubitku pravih i temeljnih vrijednosti. Primjerice, feministkinje će se svim silama boriti protiv muškaraca, ali će i u isti mah problematizirati „krizu očinstva“. Želimo visoke plaće, ali ne i težak rad ili generalno – slobodu bez odgovornosti. Stvaranje nepostojećeg problema i nuđenje rješenja na isti njihov je, čini se, modus operandi.
Boga ćemo putem istisnuti iz društva, vrijednosti ćemo nametnuti sami, a prosudbu o vrijednosti i dostojanstvu života koristit ćemo kao pandan za prava žena i slobodu izbora. Ponavljamo, sloboda bez odgovornosti. Ako Bogu već i dopustimo postojanje, bit će to neki Bog po našoj mjeri, neko novo zlatno tele, golom oku vidljivo, a srcu posve nebitno.
Ipak, zastanimo i promislimo. Tko to muškarcu može oduzeti muževnost? Ili ženi ženstvenost? Doista, o kakvom se to idolu radi u pozadini i što te brojne inicijative zapravo žele postići? Na kraju krajeva, tko je ikada rekao da žena nema prava?
Uzmimo za primjer Ciharu Corbellu Petrillo, ženu koja je umrla 2012. godine i za koju se vodi proces beatifikacije. Radi se o majci čije su prve dvije trudnoće završile tragično. Chiara je nedugo nakon vjenčanja ostala trudna. Odlazeći na ultrazvuk, saznaje teške vijesti. Njezino dijete rodit će se bez jednog od udova te vrlo vjerojatno umrijeti. Liječnici joj savjetuju pobačaj, ona ga odbija te se odlučuje za život. Tako je i bilo. Rodila je dijete, koje je nedugo nakon rođenja preminulo.
Ubrzo nakon toga, Chiara je ponovno zatrudnjela. I ovoga puta Chiara odlazi na ultrazvuk na kojem saznaje identičnu vijest kao i na prošlom ultrazvuku – dijete će se roditi bez jednog od udova te umrijeti. Ponovno, Chiari pobačaj nije opcija te se odlučuje za život. I ovoga puta, nakon rođenja, situacija je identična.
Nakon što je ostala trudna treći put, otišla je na ultrazvuk te saznala da je dijete savršeno zdravo. Zajedno s Enricom, svojim suprugom, odlučila ga je nazvati Francesco. No situacija ponovno nije bila idealna. Dijete je zdravo, ali je Chiari dijagnosticiran karcinom na jeziku. Chiara je odbila liječenje jer je bila svjesna da ono može naškoditi malenom Francescu. Nakon što se Francesco rodio u svibnju 2011. godine, Chiara je započela s liječenjem te preminula 2012. godine.
Jesu li Chiarina prava uskraćena? Je li Chiara manje žena zbog toga što je odlučila dati život svom djetetu i ne pobaciti prva dva djeteta? Baš suprotno, požrtvovna ženstvenost i nježno majčinstvo zasjali su najsajnijim sjajem i utrli put jedinom i ispravnom feminizmu, onom na tragu nasljedovanja Blažene Djevice Marije.
I, za kraj, kako bolje zaključiti doli riječima samog Krista: „Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.“
Foto: Unsplash
