Prema brojnim istraživanjima, postoji velika mogućnost da će te partner koji uvjetuje vaš odnos bilo čime kad-tad ostaviti. Zašto misliš da te odnos u kojem te partner sili, ucjenjuje i manipulira da učiniš bilo što može usrećiti? Zašto se ne okružiš ljudima koji te ni na što neće siliti, ucjenjivati i manipulirati i koji će te poduprijeti u tvojoj odluci da rodiš?
Kad se govori o pobačaju, podrška partnera igra veliku ulogu u tome hoće li se trudnica odlučiti za pobačaj ili ne. Partner koji ne želi dijete, partner koji je zlostavljač i koji sili na pobačaj ili partner kojem je svejedno samo su neki od tipova partnera zbog kojih će se trudnica, zbog povrede intimnosti i povjerenja, u većini slučajeva ipak odlučiti za pobačaj.
Prema istraživanjima, između trećine i polovine pobačaja u SAD-u dolazi zbog partnerskih odnosa loše kvalitete. Mnoge žene osjećaju depresiju, razočaranje i ljutnju zbog partnera koji je dopustio ili forsirao pobačaj, što nerijetko dovodi do komunikacijskih problema, spolne disfunkcije, a na kraju i do razilaženja partnera. Prema nekim procjenama (usp. Ring-Cassidy i Gentles 2002: 217), između 40 i 75 % parova (bilo vjenčanih, bilo nevjenčanih) raziđe se u određenom periodu nakon pobačaja.
Ako se trudnica odluči za pobačaj misleći da će svoga partnera tim činom zadržati za sebe, nedugo nakon pobačaja počet će se osjećati iznevjereno, što će u većini slučajeva rezultirati sasvim suprotnim ishodom – njihovim razilaženjem. Naime, pobačaj nikad ne može rezultirati većim zbližavanjem dviju osoba jer je izravno suprotstavljen majčinskom i očinskom instinktu da se majka i otac brinu za vlastito dijete i štite ga, što pobačaj čini najvećom povredom majčinstva i očinstva. Očevi koji majku svoga djeteta sile na pobačaj ucjenjujući je opstankom njihova odnosa zapravo se koriste manipulacijom kako bi izbjegli odgovornost i stvarnost očinstva, čime djeluju protiv svoje prirode. Takvo je ponašanje pravi pokazatelj da su ovakvi muškarci u krizi pobačaja izvukli deblji kraj, ali i da su pravi primjer toksične muževnosti, kakvu bi žene trebale zaobilaziti u širokom luku.
Ovdje treba svakako naglasiti da, ako bi se par u konačnici ipak odlučio za život djeteta, to ne znači da njihov odnos nikako ne bi završio razilaženjem. Samo dijete ne spašava odnos. Štoviše, nakon rođenja neželjena djeteta odnos najčešće nazaduje. Prema jednoj studiji provedenoj na uzorku od 3000 parova koji su bili praćeni osam godina nakon rođenja djeteta utvrđeno je da stupanj potpore između parova (vjenčanih i nevjenčanih) postupno opada tijekom godina. To je potvrdila i jedna novija studija, prema kojoj se parovi koji su se odlučili za pobačaj i parovi koji su odlučili zadržati dijete u većini slučajeva na kraju raziđu.
Ovo je izvadak iz knjige „Argumentirano za život” u izdanju Naklade Crisinus, čije prenošenje vrijedi isključivo za portal „Muževni budite”.
Foto: Unsplash
