Da bismo Evanđelje učinili razumljivim i pristupačnim, uvijek se vrijedi prisjetiti njegovog izvornog značenja.
Evanđelje dolazi iz starogrčke riječi: εὖ (dobar) + ἄγγελος (anđeo, poruka) i doslovno znači “dobra vijest” ili “ugodna poruka”.
Iz ovoga se može zaključiti da su ljudi od davnina, na ovaj ili onaj način, bili primatelji Evanđelja.
Prvu dobru vijest primili su naši preci, Adam i Eva, kada su nakon pada čuli Božje obećanje. Stvoritelj ih je uvjerio da će u budućnosti čovječanstvo čekati opće otkupljenje kroz potomstvo Žene, koje će uništiti istočni grijeh. Nakon toga, isto Evanđelje ponavljali su proroci, koji su pripremali židovski narod za dolazak Mesije – Otkupitelja.
Ovu pripremnu misiju dovršio je arhanđeo i evanđelist Gabrijel, najavljujući prvo skoro začeće posljednjeg proroka, Ivana Preteče, a zatim – rođenje Krista od Njegove Presvete Majke.
Božja riječ – „koplje“ za dušu
Nakon početka Isusova propovijedanja, Evanđelje je dobilo okvir koji nam je poznat. Postalo je svjedočanstvo o utjelovljenom Bogu i istovremeno – svjedočanstvo o utjelovljenom Bogu.
Značaj Evanđelja za kršćane sažeto opisuje grčki biblijski znanstvenik I. Karavidopoulos. Ističe da „Evanđelje znači spasonosnu vijest, čiji je sadržaj Krist, a njezina svrha – pokajanje svih ljudi koji prihvaćaju tu vijest i žive novim životom pod okriljem Kristova križa.“
Kristovo Evanđelje može se donekle usporediti s igrom pikada, gdje je svaka strijela Božja Riječ, a meta naša duša.
Gospodin ispaljuje svoju Riječ izravno u dušu istom snagom za svakoga. Međutim, ovisno o tome koliko je vrijeme mirno ili olujno, vjerojatnost da strijela dosegne metu raste ili se smanjuje.
Ako dušu preplavi oluja svjetovne vreve, tada će Riječ Božja pasti u „mlijeko“. Neće nimalo utjecati na naše osjećaje i misli. Ali ako oko duše prevlada smirenje molitve, tada će strijela Evanđelja sigurno pogoditi „desetku“. U tom slučaju, osoba će prihvatiti evanđeosku Riječ u sebi i izgraditi svoj život prema Evanđelju, što će je neizbježno dovesti do pokajanja duše.
Zašto postoje četiri Evanđelja, a ne jedno?
Može se zbuniti kada se otvori tekst Novog zavjeta i vide četiri različita Evanđelja: Matej, Marko, Luka i Ivan. I tada se postavlja pitanje: je li dobra vijest jedna ili su različita?
Evanđelje je uvijek jedno, kao što je Bog uvijek Jedan. Ali, kao što je Bog Trojstven u svojim hipostazama, tako je i Evanđelje četverostruko u svojim oblicima.
Zato su sva četiri narativa, iako se razlikuju po karakteru i doslovnom sadržaju teksta, čudesno ujedinjena u opisu spasenjske misije i otkupiteljskog djela Isusa Krista. Svaki evanđelist izražava zasebnu bit Evanđelja – posebne karakteristike Propovijedanja Gospodina.
Matej je napisao svoje Evanđelje izražavajući protivljenje razmetljivoj “pobožnosti” Židova. Zato njegovo Evanđelje obiluje židovskim referencama i isključivo židovskim načinom tumačenja svetih tekstova.
Marko se obraćao običnim ljudima koji su žudjeli za spoznajom Istine. Zato se njegovo Evanđelje ističe jednostavnošću stila, a Krist je čitateljima predstavljen kao brižni Sin Čovječji, koji ne želi smrt grešnika, već da se on „vrati sa svog puta i živi“ (Ez 33,11).
Apostol Luka pokušao je što detaljnije opisati evanđeosku priču, uključujući i djetinjstvo Spasitelja. Ovaj jedinstveni opis nedostaje kod ostalih evanđelista.
I konačno, Ivan Teolog nam je otkrio „Evanđelje ljubavi“ u kojem je predstavio Gospodina Isusa kao Oca koji ljubi i milosrdan je.
Ključ promjene svijeta – je u tišini
Kad pažljivo čitamo Evanđelje, shvatit ćemo koliko je ono višedimenzionalno i jedinstveno! U njemu nema ništa suvišno ili slučajno. Svaka riječ nosi posebno značenje, koje može razumjeti samo duša posvećena Bogu.
Idemo na izbore želeći promijeniti upravljanje državom nabolje. Ne bojimo se vrijeđati druge, čak ni javno, samo da bismo obranili svoju navodnu ispravnost. Ali pravi ključ za promjenu svijeta je samo jedan.
Ako Evanđelje postane naša svakodnevna knjiga, koju ćemo neprestano čitati i pokušavati živjeti po njoj, tada će se naša duša preobraziti i ona će preobraziti cijeli svijet oko nas.
Ali, kako je govorio pokojni protoprezviter Dimitrij Smirnov, “da biste prihvatili Evanđelje, potrebna vam je tišina i spremnost da čujete odgovor.”
Pokušajmo češće slušati glas svoje savjesti, koja nam također propovijeda Evanđelje, ali sada – osobno, skriveno od očiju drugih i vodi nas prema spasenju.
Izvor: ahtoseod.gr
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
