Prva korizmena nedjelja – A
Čitanja: Post 2, 7–9; 3, 1–7; Ps 51, 3–4.5–6a.12–14.17; Rim 5, 12–19; Mt 4, 1–11
Uvod
Na početku korizme čitanja nas podsjećaju kako je nastao grijeh prvih ljudi te nam nude primjer Krista, koji je prvi od ljudi uspio nadvladati grijeh. Time je svima nama postavio put kojim trebamo ići. To je cilj korizme: poći putem kojim je Krist išao.
Grijeh i krštenje
Korizmene nedjelje godine A, koje su sada pred nama, posebno su prilagođene katekumenskom hodu. U vazmenoj noći brojni će katekumeni primiti dar krštenja i biti oslobođeni od grijeha. Zato ćemo tijekom ovih pet korizmenih nedjelja pratiti teme grijeha, krštenja i njihovih učinaka na čovjeka.
Danas, na početku korizme, iz Evanđelja slušamo o nastanku grijeha i borbi protiv njega. Sljedeće nedjelje slušat ćemo kako nas grijeh sprječava da se pridružimo Kristovoj slavi, na koju smo pozvani krštenjem. Posljednje nam tri nedjelje ocrtavaju kako grijeh uzrokuje žeđ, sljepoću i smrt, dok krštenje tu žeđ gasi, a čovjeka prosvjetljuje i uskrisuje. Prva nas čitanja pak, prateći ove teme, ujedno vode kroz najvažnije trenutke povijesti spasenja: od pada prvih ljudi, preko saveza s Abrahamom, izlaska iz ropstva, do kralja Davida i proroka.
Kako je nastao grijeh?
No, vratimo se današnjim čitanjima. U prvom smo slušali poznati izvještaj o padu prvih ljudi. Važno je zamijetiti nekoliko detalja: Bog čovjeka ne stavlja u pustinju, nego u Eden. Ta se riječ u hebrejskom koristila za opis raskošna nakita. Dakle, Bog čovjeka daruje (zapamtimo to!), ali čovjek ne gleda dar, nego svoje granice. Ovo je prikazano slikom dvaju stabala koja se spominju: prvo je „stablo života, nasred vrta”, a drugo je „stablo spoznaje dobra i zla” (Post 2,9).
Stablo života simbolički predstavlja sve što Bog daruje čovjeku. Svi mi, koji smo ranjeni grijehom, osjećamo u sebi prazninu; osjećamo da ovo što imamo nije dovoljno, da je potrebno nešto više. To „nešto više” što tražimo zapravo je čežnja za izgubljenim rajem, za izvorom punine života, koja je prikazana slikom stabla. Ta je čežnja jedna od posljedica grijeha. Prvi ljudi nisu poznavali takve čežnje jer im je srce bilo ispunjeno – imali su pristup stablu života.
U razgovoru žene sa zmijom jedan nam detalj otkriva mnoge važne stvari: žena kaže da im je Bog zabranio jesti samo „plod stabla što je nasred vrta” (Post 3,3), ali stablo spoznaje dobra i zla (s kojega su jeli) nije bilo u sredini vrta! Vidimo da je Evina „sredina vrta” zapravo ono što im je zaokupilo pozornost, ono što su sami stavili u središte, a ne prava sredina. Središte je ono što nam je najvažnije; sve drugo mjeri se u odnosu na središte. Bog je čovjeku dao stablo života (nasred vrta) da mu bude u središtu, no ljudi su svoju percepciju usmjerili na jedno drugo stablo – ono koje im je bilo nedostupno, zabranjeno – stablo spoznaje dobra i zla. Tako mjerilo svih stvari više nije bio Bog, nego njihova ljudska ograničenost. Umjesto da zahvaljuju na onome što imaju, krenuli su žudjeti za onim što nemaju. Već tu počinju problemi.
No, koja je simbolika stabla spoznaje dobra i zla, i što je bilo toliko strašno u kršenju zapovijedi da se s njega ne jede? Spoznati u neku ruku znači ‘imati vlast’, nečime ovladati. Stoga ubrati plod sa stabla dobra i zla znači uzeti sebi vlast određivanja što je dobro, a što zlo. Čovjek dobro i zlo određuje relativno, na temelju svojih životnih ciljeva, misleći: sve što me vodi mome cilju, to je dobro; a sve što me od njega odvodi, to je zlo. No čovjek je stvoren tako da Bog i njegovi darovi budu u središtu njegova vrta.
Uzevši plod sa stabla dobra i zla, čovjek je Boga maknuo iz svojega centra i ondje stavio nešto drugo. Što točno, otkrivamo u trodijelnom opisu izvorne kušnje: „Vidje žena da je stablo [1] dobro za jelo, [2] za oči zamamljivo, [3] a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede.” (Post 3,6). Ovdje se otkrivaju tri pokvarena praiskonska životna cilja ljudi: užitak tijela („dobro za jelo”), bogatstvo („za oči zamamljivo”) i oholost („za mudrost poželjno”). Svi grijesi proizlaze iz situacija kada Boga zamijenimo nekim od ova tri cilja. Tada naša mjera za dobro više nije Bog, nego ono što nas vodi jednom od ta tri cilja.
Isus pobjeđuje grijeh
Evanđelje nam govori kako se Isus u pustinji suočava s iste tri kušnje: đavao ga kuša da prekine post i nasiti požudu tijela, potom da se baci s Hrama i svima demonstrira svoju uzvišenost, te na kraju da se pokloni đavlu u zamjenu za bogatstva ovoga svijeta. Zašto Isus sve to prolazi? On na sebe uzima ljudski život, prihvaća sve ljudske kušnje, i pobjeđuje ih. Time svim ljudima daje mogućnost da i oni s njime budu pobjednici nad grijehom. O tome govori Pavao u svojoj poslanici: Božja reakcija na odbacivanje njegova dara jest ta da nam daruje novi dar – Isusa Krista. Pavao čak pet puta spominje riječi „dar” i „darivanje”. Taj dar novoga života u milosti i pravednosti primamo na krštenju. No krštenje nije kraj puta, nego tek početak.
Poput Krista, i mi nakon krštenja odlazimo u pustinju, gdje bivamo kušani. Korizma je slika Isusova boravka u pustinji, ali i slika ljudskoga života. Počinje s pepeljenjem, koje nas podsjeća da samo stvoreni od praha. Potom se četrdeset dana borimo: postom i odricanjem protiv požude tijela; djelima milosrđa protiv pohlepe za materijalnim; molitvom i predanjem Božjoj volji protiv oholosti. Na kraju korizme suočavamo se s Kristovom smrću, koju ćemo i sami iskusiti, no to nije kraj. Slijedi uskrsnuće – konačni cilj našega života.
Dakle, nakon krštenja više ne živimo u grijehu, nego počinjemo živjeti „po Kristu, s Kristom i u Kristu”. Ove riječi svećenik izgovara na svakoj misi dok narodu pokazuje plodove stabla života, koje Bog nama krštenima iznova daruje.
Zaključak
Nemojmo zaboraviti da u životnim borbama nismo sami. Iako najveći dio današnjeg evanđeoskog ulomka govori o đavlu i njegovim kušnjama, prva i zadnja rečenica (uvod i zaključak) govore o Duhu Svetom i anđelima – Božjoj pomoći i daru. Život nije ispit naših sposobnosti, a uspjeh ne ovisi o našoj izdržljivosti, nego o vjernosti Bogu. Nemojmo stoga toliko pozornosti stavljati na kušnje i prepreke, na djelovanje đavla, nego stavimo Boga u središte svojega života. U njemu ćemo naći sve što je za život potrebno.
vlč. Tomislav Šagud
Izvor: sagud.xyz
Foto: Unsplash
