Ljekovitima se smatraju dvije vrste žare koprive, obična kopriva i malolisna kopriva, tako da se u fitoterapiji mogu koristiti pripravci jedne vrste ili smjese tih dviju vrsta.
Prvi povijesni zapisi o koprivi (Urtica dioica L. – Urticaceae) mogu se naći u I. stoljeću, kada se koristila kao lijek protiv opće slabosti te kao sredstvo za “čišćenje” organizma. U doba Grka koristila se kao svježa biljka za masažu protiv reumatskih bolova. Kako vidimo, njezina uporaba poznata je od davnina.
Kopriva se i danas uvelike koristi u narodnoj medicini, a poznata je po tome što utječe na izmjenu tvari u organizmu, potiče izlučivanje probavnih sokova i probavu masnoća.
Kopriva kao biljka
Kopriva je biljka visine 60 do 80 cm, visoka, uspravna, s nasuprotnim srcoliko šiljastim te grubo nazubljenim listovima kratkih peteljki. Zeleno-sivi cvjetići vise iz listova. Cvjeta od lipnja do rujna.
Lišće i peteljke imaju krhke dlačice, odnosno fine tzv. hipodermalne igle koje, poput meduzinih, ispuštaju u kožu tvari koje iritiraju. Većina ljudi misli kako je mravlja kiselina u koprivi razlog pojave plikova na koži. No ipak nije tako. U iglama se skriva fascinantni koktel od histamina koji izaziva plikove začinjene serotoninom koji lokalno izaziva bol. No ni to nije dovoljno pa kopriva sadrži i leukotriene koji izazivaju lokalnu upalu.
Postavlja se pitanje zašto se u narodu kopriva koristila za bol izvana? Može se reći da navedene tvari opterećuju živčane ogranke da prijeđu u stanje u kojem više ne generiraju bol, a moguće je i da upalne tvari u koprivi imaju suprotan učinak na način da pobuđuju organizam da smanji upalu.
Ljekovitima se smatraju dvije vrste žare koprive, obična kopriva (Urtica dioica L.) i malolisna kopriva (Urtica urens L.), tako da se u fitoterapiji mogu koristiti pripravci jedne vrste ili smjese tih dviju vrsta. Hibridi nastali prirodnim ili umjetnim križanjem tih dviju vrsta također se smatraju ljekovitima.
U ljekovite svrhe koriste se korijen, nadzemni dijelovi biljke i listovi. Korijenje se skuplja u proljeće i jesen, vrhovi mladih grančica s lišćem mogu se brati u proljeće, a cijela stabljika s cvjetovima cijele godine.
Obje vrste koprive samonikle su i široko rasprostranjene. Kopriva raste posvuda, u cijelom svijetu, osim u tropskim i arktičkim krajevima. Možemo je naći na zapuštenim mjestima, rubovima šuma, obalama rijeka, potoka i uz ograde kao korov.
Žaru koprivu ne valja brkati s drugim vrstama, poput bijele mrtve koprive (Lamium album L.) koja nije djelotvorna u liječenju bolesti kod kojih se koristi žara kopriva.
Zašto je kopriva ljekovita?
U koprivi nalazimo kompleksnu mrežu ljekovitih spojeva.
U listu dominiraju derivati kavene kiseline (koje nemojte brkati s kofeinom jer to nema veze jedno s drugim) zajedno s flavonoidima (poput kemferola, izoramnetina, kvercetina i šećernih spojeva tih flavonoida). Bogat je mineralima (kalcij, fosfor, željezo, kalij, silicija). Visoka koncentracija kalija barem djelomično objašnjava blag diuretički učinak lista koprive. Silicij je važan nutritivni element za gustoću kostiju, a velike studije pokazale su kako veći unos silicija u prehrani djeluje na povećanje gustoće kostiju.
Sadrži i mnogo klorofila (oko 2,7 posto) i odličan je izvor te nutritivno-funkcionalne molekule. Bodlje koje žare kožu, osim mravlje kiseline, sadrže spojeve acetilkolin, histamin, serotonin i leukotriene.
Korijen sadrži proteine lektine, polisaharide, sterole i njihove šećerne derivate.
Kopriva u kulinarstvu
Kopriva je prije svega prehrambena, a ne samo ljekovita biljka. Uostalom, ponekad teško nalazimo stroge granice tih pojmova među nekim biljkama. Takve biljke bile su avangarda onoga što smo naučili tek u 21. stoljeću, a to je da su neke biljke hrana, ali i izvor ljekovitih mikronutrijenata.
Prosječni obrok koprive može nam zadovoljiti znatan dio potreba za kalcijem, ima više vitamina A nego što nam je potrebno u danu, gotovo dovoljnu količinu magnezija, vitamina B6 i više od sedam posto vlakana za prehranu naše flore.
Koprivu vrlo rijetko možemo naći na jelovnicima, iako je riječ o deliciji koja pruža bezbroj mogućnosti pripravljanja: na lešo, miksana kao špinat u mlijeku, u varivu, ali i u složenim delicijama, rolicama, štrudlama, kuglicama, tjestenini… Sve je definirano vašom kreativnošću.
Izvor: vasezdravlje.com
Foto: Unsplash
