„Ovo nije bila samo obiteljska svađa“, rekao je Pallab Lima, državni tajnik kršćanske Rashtriya. „Bio je to pokušaj prisiljavanja cijele skupine vjernika u okrilje hinduizma, koristeći nasilje kao instrument.“
U šumovitom zaleđu okruga Malkangiri u Odishi, nasilni incident još je jednom istaknuo krhak status vjerskih manjina u Indiji. U subotu, 21. lipnja, skupinu protestantskih kršćana koji su se vraćali s crkvene službe u selu Kotamateru brutalno je napala rulja, navodno razgnjevena odbijanjem kršćana da se odreknu svoje vjere. Osam osoba je ozlijeđeno, neke teško, u napadu za koji lokalni čelnici kažu da je trajao satima. Dok su policijski dužnosnici pokušali umanjiti značaj incidenta kao osobnog spora između braće i sestara različitih vjera, kršćanski vođe prikazali su sasvim drugačiju sliku – onu rastućeg neprijateljstva, sustavne marginalizacije i proračunate kampanje pritiska na ranjive zajednice da napuste kršćanstvo.
„Ovo nije bila samo obiteljska svađa“, rekao je Pallab Lima, državni tajnik Rashtriya. „Bio je to orkestrirani pokušaj prisiljavanja cijele skupine vjernika natrag u okrilje hinduizma, koristeći nasilje kao polugu.“ Prema svjedocima, napadači su bili naoružani sjekirama i drugim oružjem te navodno povezani s Bajrang Dalom, tvrdokornom hinduističkom nacionalističkom skupinom.
„Aktivisti su upućivali prijetnje, govoreći ljudima da promijene svoju vjeru. Naši ljudi su ostali čvrsti – a sad su u bolnici.“ Žrtve se trenutno liječe u okružnoj bolnici. Mnogi, kažu čelnici, previše su prestrašeni da bi se vratili kući. Ovo nije prvi put da je Odisha poprište vjerskog nasilja. Država, prije poznata kao Orissa, bila je poprište zloglasnih antikršćanskih pogroma 2008. godine u kojima su deseci poginuli, a tisuće raseljene. S hindusima koji čine preko 93 % stanovništva države, a kršćanima manje od 3 %, napetosti dugo tinjaju, posebno u siromašnim plemenskim područjima poput Malkangirija. Prema riječima fra Sushila Kumara Goude, katoličkog svećenika i bivšeg voditelja socijalnih službi u regiji, situaciju pogoršavaju duboko siromaštvo i geografska izolacija. „Biti kršćanin ovdje znači biti na marginama“, rekao je. „Isključeni ste, bojkotirani, uznemiravani. A sve to potiču lokalni desničarski elementi koji izazivaju strah i ogorčenost.“
Napominje da regija graniči s Chhattisgarhom i Andhra Pradeshom – državama koje su također zabilježile porast antikršćanskog nasilja – i nalazi se u području sklonom nemirima maoističkih pobunjenika. „Za ove plemenske kršćane“, rekao je, „vjera je i izvor snage i razlog patnje.“ U nedjelju su lokalni kršćani mirno prosvjedovali ispred zgrade policijskog nadzornika. Podnesena je službena prijava, iako malo tko u zajednici očekuje odgovornost. Službena policijska pozicija i dalje se usredotočuje na spor između dva brata – jednog hindusa i jednog kršćanina – dok se šira vjerska dimenzija ne priznaje. „Lakše je to nazvati domaćim pitanjem nego se suočiti sa stvarnošću vjerskog progona“, rekao je Bijoy Pusuru, lokalni kršćanski vođa. „Ali znamo s čime se suočavamo.“
U međuvremenu, pojavila su se izvješća o „Sanskriti Bachao Abhiyan“ („Kampanji za spašavanje kulture“) aktivnoj u regiji, navodno s ciljem vršenja pritiska na kršćane da preobrate. Ta fraza odražava kulturni nacionalizam koji promoviraju skupine poput RSS-a i njegovih podružnica, koje imaju snažne veze s vladajućom Bharatiya Janata Party (BJP). Otkad je BJP došao na vlast na nacionalnoj razini 2014. godine, vjerske manjine u Indiji – uključujući kršćane i muslimane – prijavile su dramatičan porast uznemiravanja, uhićenja i napada. Zakoni usmjereni na suzbijanje vjerskih preobraćenja proširili su se u nekoliko država, a optužbe za prozelitizam često služe kao izgovor za nasilje mase ili policijsku akciju. Organizacije za ljudska prava više su puta uzbunjivale zbog pogoršanja vjerskih sloboda u Indiji. Ipak, kao što pokazuje incident u Kotamateruu, udaljene ruralne zajednice ostaju posebno ranjive, s malo medijske pozornosti ili pravne zaštite. Ipak, unatoč zastrašivanju i nasilju, vjera plemenskih kršćana u Odishi čini se nepokolebljivom. „Nemaju ništa“, rekao je o. Gouda, „ali njihova hrabrost je izvanredna. Nastavljaju se okupljati, moliti, vjerovati. Njihova patnja postala je svojevrsno svjedočanstvo.“
Izvor: zenit.org
Preveo: M. Đ.
