Krist, naš Gospodin, nam je rekao: „Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.‟ Kakva uzvišena vrijednost leži u srcu kršćanskog braka, u kojem se dva ljudska bića međusobno sjedinjuju u podizanju svojih očiju prema Kristu i u Njemu tvore konačan savez, čije samo postojanje proslavlja Gospodina.
Kakva je uzvišena vrijednost inherentna u toj dirljivoj, blistavoj, čistoj bračnoj ljubavi, koja čini da oba supružnika osjećaju u takoreći jednoj te istoj pulsaciji svojih duša istu tugu, istu bol, istu radost i istu Isusovu ljubav! Kakva je ljubav sadržana u ovome vezu, savezu koji od nas zahtijeva tu bračnu ljubav i implicira zadaću koja je slika našeg vječnog cilja – sjedinjenje duše s Bogom.
Sjetimo se sv. Elizabete, koja je, provodeći noć u molitvi, ostavila svoju ruku u ruci svog supruga koji je spavao – dirljiv izraz istovremeno autentične, žarke bračne ljubavi i svetog saveza u potpunosti prožeta poštovanjem in conspectu Dei. Ne proslavlja li zajednica poput ove Boga na specifičan izravan i primaran način?
Dodajmo da kršćanski brak također predstavlja za oba supružnika način kako doseći uvijek rastući savez s Isusom. Kako je vez svezan u Isusu i prema Isusu, povećanje bračne ljubavi također znači rast u Isusovoj ljubavi. To jedinstveno predanje voljenoj osobi, životu ljubavi koju osoba živi i trebala bi živjeti, otvara srce i omogućava mu da ljubi više i više. U bračnoj ljubavi izvan Krista, supružnici riskiraju podizanje zida između sebe i Boga. Međutim, ovdje njihova bračna ljubav postaje izvorom za njihov rast u Kristovoj ljubavi.
Ovaj izvadak preuzet je iz knjige ”Brak: otajstvo vjerne ljubavi”. Knjigu možete nabaviti javljanjem na sljedeći mail: crisinus@gmail.com.
