Ako slušate popularnu glazbu, bez sumnje ste i više nego upoznati s previše sentimentalnim „ljubavnim“ pjesmama. Problem s mnogim od ovih melodija jest što se one zapravo bave poezijom, a ne ljubavlju.
Kao da tim pjesmama mentalno obožavate nedostižan ideal ljudskog bića svaki put kad vam misli odlutaju u fantaziju o njoj. Vjerojatno više nećete gledati svoju playlistu na isti način, znajući da sada postoji nepovoljan izraz za ovu vrstu opsesije.
Takva vrsta glazbe vas može privući slatkoćom i privlačnošću, ali je ne treba miješati s ljubavlju. Osoba koja je „zaljubljena“ lako može napraviti ovu grešku, budući da voljeti znači „željeti dobro drugoga“.
Ljubav nije puka sentimentalna emocija. Ona uključuje volju. Svatko u uspješnom braku potvrdit će da ljubav podrazumijeva žrtvu. Njegovanje stabilnih, skladnih obiteljskih veza cjeloživotni je izazov. Dok je ljubav nešto što treba prihvatiti, poetičnost je nešto što treba „odbaciti“.
Posljedice odgoja
Psihoanalitičar John Bowlby (1907. – 1990.), pionir u psihologiji dječjeg razvoja, primijetio je da će mala djeca ili dojenčad koja su doživjela traumu odvajanja od svojih skrbnika biti negativno pogođena načinom na koji formiraju odnose kako sazrijevaju.
Budući da nisu razvili sigurnu, zdravu vezu s jednim ili oba roditelja tijekom kritične faze svog života, nesvjesno će ponavljati svoje emocionalne nedostatke u svojim kasnijim vezama. To objašnjava zašto su neki ljudi privrženi i emocionalno zahtjevni ili zašto su neki pretjerano podložni. Dakle, čak i ako se ne mogu sjetiti nijednog uznemirujućeg događaja, učinci traume i dalje se pojavljuju.
Na društvenim mrežama vidimo razna ponašanja poput opsjednutosti osobom koja ne može ili neće biti emocionalno dostupna; traženje izmišljene afere umjesto njegovanja veza u stvarnom svijetu; ludo zaljubljivanje kako bi se odvratilo od psihičke boli; ili čežnja za tračkom romantične nade kako bi se održale opsesivne maštarije.
Većina nas ne shvaća da na taj način „proklinjemo” sebe, a mentalno stanje te poetičnosti vrlo je slično životu pod prokletstvom. To je kao da molite za fantastičnu opskrbu koja nikada neće dostići, a ako i dobijete bilo kakav djelić dobra, nećete ga ni prepoznati. Jeremija 17, 6 opisuje one koji su pod određenim prokletstvom: „Bit će kao grm u pustinji i neće vidjeti kada dođe olakšanje. Živjet će na suhim mjestima pustinje, u nenaseljenoj slanoj zemlji.“
Kako stoga ispravno ljubiti? Kako ne biti u stanju zaljubljenosti i ostati na površnom „pjevušenju“?
- Uzmite svoj križ kako je Krist zapovjedio. To podrazumijeva opraštanje onima koji su vas emocionalno povrijedili – uključujući i one koji su vas napustili ili zanemarili. Imajte na umu da je opraštanje čin volje, što znači da ne morate osjećati emocije prije nego što odlučite oprostiti. Ako vam nedostaje volje za opraštanjem, primite snagu razmišljajući o Kristovu životu dok molite krunicu ili razmišljajući o Njegovu milosrđu dok molite krunicu Božjeg milosrđa. Kad su vam um i srce zaokupljeni ovim molitvama, usmjeravate svoj život prema Njegovoj obnovi, snazi i podršci.
- Idite na ispovijed. Ne može se dovoljno naglasiti da sudjelovanje u sakramentu pomirenja ima snažnu milost. Nijedna količina sekularnog razmišljanja neće vas osloboditi grijeha ili posljedica koje iz njega proizlaze; međutim, u ispovijedi ćete susresti Kristovo milosrđe i bit će vam oprošteno.
- Slavite Boga! Slavite Ga kroz Sveto pismo. Čak i sekularni svijet priznaje moć riječi u pozitivnim afirmacijama da psihički umiri sebe ili promijeni ponašanje. Međutim, sekularne afirmacije nemaju nadnaravni autoritet koji ima Božja Riječ.
Činite ovo dovoljno redovito i živjet ćete čvrsto pod brigom našeg Gospodina, a ne pod prividom ljepote i zaljubljenosti.
Izvor: catholicgentleman.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
