Tijekom svoga pastoralnog posjeta Libanonu, papa Lav XIV. molio je na grobu libanonskoga nacionalnog sveca Šarbela Makhloufa (1828. – 1898.), u samostanu Maroun u Annayi.
Sveti Šarbel bio je maronitski redovnik. Potjecao je iz jednostavne kršćanske zemljoradničke obitelji u teško pristupačnom visokom planinskom području na sjeveru Libanona čija je kultura pod jakim utjecajem brojnih tamošnjih maronitskih samostana. U dobi od 23 godine ušao je u samostan Notre Dame-de-Mayfouk. Godine 1853. preselio se u samostan Saint-Maroun u Annayi gdje je položio redovničke zavjete i uzeo redovničko ime Charbel.
Sljedećih nekoliko godina proveo je u samostanu Kfifan gdje je studirao teologiju kod oca Nimatullaha al-Kafrija i oca Nimatullaha al-Hardinija, kojega je 2004. godine proglasio svetim Ivan Pavao II. Godine 1859. zaređen je za svećenika i vratio se u Annayu, a 1875. odlučio je živjeti kao pustinjak. Dana 16. prosinca 1898., dok je slavio svetu misu, doživio je moždani udar od kojega je i umro, na Badnjak 1898. godine.
Šarbel je već za života bio na glasu svetosti. Ubrzo nakon njegove smrti, otkriveno je da je njegovo tijelo neraspadnuto. Te su ga pojave, kao i brojna ozdravljenja bolesnika na njegovu grobu, vrlo brzo učinile sastavnim dijelom istočnjačke kršćanske pučke pobožnosti.
Dva čudesna ozdravljenja iz 1950. godine dovela su do pokretanja procesa beatifikacije u Rimu, koji je započeo 5. prosinca 1965. Temeljem trećega zabilježenog ozdravljenja, 1967. godine, Pavao VI. proglasio je svetim maronitskoga redovnika, 9. listopada 1977. godine, u Rimu.
Danas je Šarbel Makhlouf jedan od najpopularnijih svetaca na Bliskome istoku. Njegov grob u samostanu Saint Maroun Annaya odredište je hodočašća za kršćane svih denominacija, Druze, muslimane i alavite. Poznata crkva Santa Maria dell’Anima u Rimu također čuva relikviju kosti libanonskoga sveca. Maronitski patrijarh kardinal Bechara Boutros Rai predao ju je 2016. godine.
Izvor: ktabkbih
