Rak pluća jedan je od vodećih uzroka smrti od karcinoma, dijelom zbog kasnoga postavljanja dijagnoze pa je stoga pravodobna intervencija ključna za preživljavanje pacijenata.
S obzirom na to da se rak pluća često razvija bez očiglednih simptoma u ranim fazama, mnogi pacijenti ne dobiju dijagnozu dok bolest ne postane uznapredovala, smanjujući šanse za uspješno liječenje. Studije su pokazale da rano dijagnosticirani slučajevi raka pluća imaju znatno bolju prognozu u usporedbi s onima dijagnosticiranim u kasnijim stadijima. Naprimjer, petogodišnja stopa preživljavanja za osobe s lokaliziranim rakom pluća iznosi otprilike 60-70 posto, a ta stopa pada na manje od 10 posto u osoba kod kojih je rak metastazirao u druge dijelove tijela.
Uvođenje programa ranoga otkrivanja u visokorizičnim populacijama može znatno smanjiti smrtnost od te bolesti. Procjena rizika temelji se na faktorima poput dugogodišnjega pušenja, starije dobi i obiteljske povijesti raka pluća. U Hrvatskoj od raka pluća godišnje oboli oko 3000 osoba, od kojih znatan dio dolazi na liječenje u uznapredovalu stadiju bolesti. Kako bi se smanjila visoka smrtnost povezana s tom bolešću, Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske pokrenulo je 2000. godine Nacionalni program ranoga otkrivanja raka pluća, koji je usmjeren na identificiranje bolesti u ranim fazama, kada je liječenje učinkovitije i šanse za preživljenje veće.
Ključni kriteriji u odabiru visokorizičnih skupina prema Nacionalnom programu za probir i rano otkrivanje raka pluća su »osobe koje imaju 50-75 godina, koje su aktivni pušači ili su prestale pušiti unutar 15 godina prije probira uz pušački staž od minimalno 30 godina (30 pack/years), a bez obzira na komorbiditete i druge demografske ili anamnestičke osobitosti«. Godine pušačkoga staža računaju se tako da se broj dnevno popušenih cigareta podijeli sa 20 i pomnoži s brojem godina pušenja.
Nadalje u dokumentu Nacionalnoga programa navedeno je da osobe koje su prestale pušiti prije više od 15 godina ne će biti uključene u Nacionalni program »budući da je rizik obolijevanja od raka pluća nakon 15 godina od prestanka pušenja izjednačen s nepušačkom populacijom«. Osim toga, u probir su uključene i osobe s pozitivnom obiteljskom anamnezom raka pluća te osobe koje su izložene profesionalnim ili okolišnim činiteljima rizika, poput izloženosti azbestu, radonu ili drugim kancerogenim tvarima.
Za probir i rano otkrivanje raka pluća rabi se CT pretraga s niskim dozama zračenja prsnoga koša u odnosu na uobičajeni CT pregled. Osim mogućnosti ranoga otkrivanja raka pluća dok je još potencijalno izlječiv, tom pretragom mogu se otkriti i druge patološke promjene na plućima. U provedbi toga programa ključni su obiteljski liječnici koji na osnovi anamneze i poznavanja navika pacijenata određuju koje će pacijente poslati na CT dijagnostiku. Za visokorizičnu populaciju preporučuje se probir svake ili svake godine prema procjeni liječnika, odnosno na temelju I-ELCAP (International Early Lung Cancer Action Program) koji primjenjuje specifičan skup protokola koji su osmišljeni za probir, dijagnostiku i praćenje.
Izvor: glas-koncila.hr
Foto: Unsplash
