Jedan je čovjek ustao vrlo rano ujutro kako bi u miru i tišini obavio jutarnju molitvu u crkvi. Obukao se i uredio, kako bi dostojno mogao slaviti Boga. Krenuo je u crkvu.
Na putu prema crkvi, spotaknuo se i pao u blato. Ustao je, obrisao odjeću i uputio se kući. Kod kuće je iz ormara izvadio čistu odjeću, ponovno se obukao, uredio i uputio u crkvu. Na istom mjestu opet se spotaknuo i opet pao u blato.
Kao i prvi put obrisao je svoje odijelo te se ponovo uputio kući. Još jednom je obukao čisto odijelo i uredio se te se ponovno uputio u crkvu. Na putu, u blizini mjesta gdje je već dvaput pao, susretnuo je čovjeka s lampom. Upitao ga tko je, no ovaj mu je odgovorio: “Vidio sam da si dvaput pao na putu u crkvu, pa sam donio lampu da ti osvijetlim put.”
Pobožan čovjek mu je zahvalio i krenuli su skupa prema crkvi. Kad su stigli do crkve, ovaj ga pozove da mu se pridruži u molitvi i slavljenju Boga, no ovaj odbije. No pobožan čovjek je bio uporan i još ga je nekoliko puta pokušao nagovoriti, no odgovor je uvijek bio isti. Na posljetku ga prvi čovjek upita zašto mu se ne želi pridružiti u molitvi, a drugi na to odgovori: “Ja sam Sotona.”
Vidjevši šok na licu čovjeka, Sotona nastavi objašnjavati: “Vidio sam da si krenuo u crkvu i ja sam bio taj koji ti je spleo noge da padneš. Kad si otišao kući presvući se, urediti i ponovo krenuo u crkvu, Bog ti je oprostio sve tvoje grijehe.
Ponovno sam ti sapleo noge u nadi da ćeš odustati od odlaska na misu i molitvu, ali ti si se opet presvukao, uredio i opet krenuo u crkvu. Tada je Bog, dirnut tvojom upornošću, oprostio grijehe svim tvojim ukućanima, tvojoj obitelji.
Nakon toga ulovio me strah da, ako te spotaknem još jednom i ti opet ne odustaneš od mise i molitve, Bog bi mogao oprostiti grijehe cijelom tvom selu, pa sam odlučio pobrinuti se da sretno stigneš u crkvu na misu i molitvu.”
Ne odgađaj dobro koje si nakanio učiniti jer nikada ne znaš kakva te možda nagrada čeka za trud i upornost da ga učiniš…
Nepoznat autor
Preuzeto sa stranice garevac.info.
Foto: Cathopic
