Komunistički aktivist Marko Belinić pozvao je 2.500 prosvjetnih radnika 25. svibnja 1945. u dvoranu Radničke komore i u svom izlaganju kazao da se za NDH ubijalo nedužne ljude, taoce, a nitko nije digao glas u obranu nevinih.
Profesorica hrvatskog jezika Marija Grgić zatražila je riječ: „Znam ime i prezime čovjeka koji je pred skupom od 10.000 ljudi javno uzimao u obranu nevine taoce i koji je spasio tisuće života.“ Na pitanje Marka Belinića koje je to ime, Grgićka je odgovorila: „Nadbiskup Alojzije Stepinac!“
U dvorani pljesak.
Grgićka nastavlja: „Znam imena osoba, Srba, Hrvata-komunista kojima je Stepinac spasio život.“ Ponovno pljesak. Ogorčen tim istupom jedan od voditelja zbora povika: „Spašavao je samo Židove radi njihova zlata i jer mu je Židovka bila metresa.“
Na to je riječ tražila Marica Stanković i posvjedočila sljedeće: „Prosvjedujem u ime katoličke javnosti protiv takvih kleveta na onoga koji je s propovjedaonice grmio na one koji su progonili Židove i pravoslavne, koji je svoj cvjetnjak preuredio za spašavanje djece čije su roditelje odvukli u logore, koji je zaklinjao katolike grada Zagreba da idu u Jeronimsku dvoranu po djecu progonjenih i sklone ih u svoje kuće da ih ne zadesi smrt. Ima ovdje prisutnih koji to mogu potvrditi i za svoj život zahvaliti dr. Alojziju Stepincu.“
Slijedio je gromoglasni pljesak. Cijeli je Zagreb govorio o nastupu dviju hrabrih žena.
Izvor: BATELJA, Juraj (prir.). Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Dokumenti II., Knjiga 3, Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2010., str. 140-141.
