Radeći u školskom sustavu i slušajući dječja iskustva, bilo da govore o vjeri ili o stanju u obitelji, sve je jasnije da roditelji nemaju svijest o tome koliko su zapravo djeca prepuštena samima sebi. Pri tome se čini da se ta prepuštenost najviše očituje u doticaju s virtualnim svijetom.
Na tom, virtualnom svijetu, svijetu koji nije stvaran, djeluju oni koji to jesu, ali i oni koji su bili u doticaju s jednom drugim svijetom, i to manje ni više nego okultnim. Poznati su mnogi primjeri raznih influencera, pjevača, glumaca i sličnih koji su svoj život predali nečastivom. Ono što se nameće kao pitanje je – kako dijete može išta razabrati? Što dijete zna osim toga da mu je nešto zanimljivo, a ne sluteći pritom kakvu duhovnu posljedicu može ostaviti na njegov život?
Duhovni svijet je stvaran i razlikuje se od virtualnog, a dijete sve ono što mu taj, virtualni svijet nudi, uzima “zdravo za gotovo”. Autori sadržaja su im zanimljivi i poučljivi, a pjesme “cool” i lako slušljive. Isto vrijedi i za sada sve popularniju pjesmu Doot Doot, za mnoge (ali ne i za djecu) kontroverznog autora Skrille. Na prvu, radi se o bezazlenoj pjesmi, ako pitate djecu. No, pogledajte samo pozadinu pjesme na YT-u, koja itekako odgovora riječima i tonalitetu. Simpatično, zar ne? Koji to roditelj ne bi poželio pustiti ovu pjesmu svom mališanu prije spavanja?
Nadalje, jedna od stvari s kojom su mnoga djeca bila (a i jesu) u dodiru je i zazivanje duhova. Neki su, bez da to roditelji znaju tako vezivali ruke, palili svijeće i zahtijevali da im se nešto progovori. Drugi su se pak okušali u zazivanju “Charlieja”. Radi se o igri s parom olovaka i papirom, a koja se sastoji od zazivanja “duha Charlieja” riječima “jesi li ovdje” ili “možemo li se igrati”. Zapanjujuće je j strahovito kada čujete kakve sve odgovore djeca dobivaju na postavljena pitanja. Ne, nije nimalo bezazleno, a niti smiješno, kao što djeca misle. Nažalost, i neki roditelji.
Dok se može stvoriti dojam nepotrebnog prokazivanja, fanatizma i tome slično, istina je zapravo s druge strane ogledala. Istina je da je taj netko, tko stoji u pozadini okultnog, a onda i raznoraznih igara, serija, crtića i influencera nitko drugi doli Otac laži. Istina je da je mnoge prije nas zaveo i uvjerio da uopće ne postoji. I eto mu prostora za djelovanje.
Reći će se “ovo je pretjerano”, “to je sve bezazleno”. I iskreno, volio bih da je to istina. Najviše bih volio kada sve od ovoga ovdje napisanog ne bi bilo istinito, već pretjerano. Ali, nažalost, tome nije tako. Duhovna stvarnost stvarna je baš kao ti i ja. Na kraju krajeva, kada đavao uvjeri čovjeka da ne postoji, tek tada može djelovati, rekao bi Lewis. Ne želeći nabrajati ostale raznolike napasti kojima su mnoga djeca izložena, ovime se radije želi apelirati na roditelje i potaknuti ih na provjeravanje i upoznavanje sa sadržajem koje utječe na njihovu djecu. Mnoga su doista, prepuštena samima sebi.
