Heljda se koristi u prehrani najviše iz sljedećih razloga: smanjuje razinu šećera u krvi što je vrlo važno za prehranu dijabetičara, održava zdravlje našega krvožilnog sustava, ne sadrži gluten i zato je vrlo važna u prehrani osoba koje su alergične.
Tema kolumne ovoga mjeseca je ljekovita heljda. Može se reći da je heljda zaboravljena biljka, ali i da je ona biljka budućnosti. U narodu je poznata pod različitim nazivima: hajda, hajdina, haljdinje, ajda, eljda, jelda itd. Heljda se svrstava u žitarice jer ima rižino zrno, a i isti način korištenja. Po svojim morfološkim i fiziološkim svojstvima razlikuje se bitno od svih žitarica. Spada u najstarije kultivirane biljke u svijetu. Potječe iz brdskih područja srednje i sjeveroistočne Azije, gorske doline Pandžaba i zapadnoga Tibeta. Kao divlja i samonikla biljka raste u Kini i Himalajama na nadmorskoj visini sve do 4500 metara.
Smatra se da su ju u naše krajeve donijeli Mongoli. Danas se mnogo uzgaja u Europi, Aziji i Americi. Nažalost, kod nas se malo uzgaja, ali ipak se uzgaja u manjim količinama na području Zagorja, Međimurja i Podravine, ukupno oko 210 tona godišnje, prosječno oko 2,3 tone po hektaru. U Kini se proizvede godišnje oko 900 000 tona, prosječno oko 1 tona po hektaru, Rusiji oko 680 000 tona, Ukrajini 280 000 tona, Francuskoj 100 000, SAD-u oko 80 000 tona itd. Ona raste na siromašnom tlu, a može izdržati i niske temperature.
Korijen heljde je vretenastoga oblika, prodire u zemlju i do 120 cm i veoma je razvijen. Stabljika je uspravna, šuplja i najčešće razgranata, ali može biti i bez bočnih grana. Često je obojena crvenkastom bojom radi prisutnosti antocijana. Kada dosegne svoj konačni rast, onda stabljika postaje smeđa. Naraste od 50 do 300 cm. Listovi su naizmjenično smješteni, sastoje se od peteljke i široke plojke. Mogu biti dugi 5 – 10 cm. Donji listovi imaju peteljku i plojku a gornji su sjedeći, bez peteljke. Boja listova je zelena, ali može biti i crvenkasta.
Cvjetovi su skupljeni u grozdaste cvati na cvjetnim grančicama koje rastu iz pupova u pazušcu listova. Na jednoj biljci može biti i do 2000 cvjetova. Oni se sastoje od 5 lapova, 5 latica, osam prašnika i jednoga tučka. Kod obične heljde cvjetovi su bijele boje, a mogu biti i blago ružičaste. Plod je trobridni oraščić 5 – 6 cm dužine, sastoji se od sjemenoga omotača. Sjemenka unutar ljuske istoga je oblika i tamnosmeđe je boje. Ima veći sadržaj škroba od drugih žitarica i bijele je boje. Klica se nalazi u središtu zrna. Sjeme, plod je veoma lagan, 1000 sjemenki teži tek oko 30 g.
Heljda je bogata hranjivim tvarima. Sadrži mnogo bjelančevina, vitamine, minerale i vlakna. Bogata je i fosforom, magnezijem, cinkom i željezom. Isto tako sadrži određene količine vitamina B1 i B2 koji su vrlo važni za održavanje našega zdravlja. Radi svoga velikog sadržaja bjelančevina, idealna je za prehranu vegetarijanaca i vegana jer oni time dobivaju potrebne proteine koji se nalaze u mesu. Također, heljda ne sadrži gluten te je važna za osobe koje pate od celijakije tj. intolerancije na gluten. Sadrži i visoku razinu vlakana koja su nužno potrebna i veoma korisna za održavanje probavnoga sustava. Rutin koji sadrži heljda pomaže u jačanju krvnih žila i smanjuje rizik srčanih bolesti. Ona ima i niski glikemijski indeks i time sprječava nagli porast razine šećera u krvi. Njezina antioksidativna svojstva pomažu tijelu u borbi protiv slobodnih radikala. Slobodni radikali su posebne molekule u tijelu koje oštećuju stanice i tkiva u tijelu. Oni su povezani s mnogim bolestima a osobito raka i starenja. Ipak, ona se koristi u prehrani najviše iz sljedećih razloga: smanjuje razinu šećera u krvi što je vrlo važno za prehranu dijabetičara, održava zdravlje našega krvožilnog sustava, ne sadrži gluten i zato je vrlo važna u prehrani osoba koje su alergične. Veoma je bogata mineralima kao fosforom, željezom, bakrom, magnezijem, cinkom, jodom, fosforom i manganom, sadrži mnogo dijetalnih vlakana, sadrži aminokiseline i to 8 esencijalnih, bogata je flavonoidima, snižava krvni tlak i kolesterol u krvi, iz njezinih listova i cvjetova se dobiva glikozid rutin.
Heljda se koristi na razne načine u prehrani. Kuha se kao riža, pripremaju razna variva, dodaje se kao prilog jelima, skuhanu ju možete dodavati juhama i raznim salatama, raznim pecivima, kod pripreme i pečenja kruha. Isto tako se dodaje raznim kašama i kašicama. Osobito ju trebaju koristiti u prehrani osobe kojima su potrebne bjelančevine. U nastavku ove kolumne donosim 10-ak savjeta, kako ćete iskoristiti veliku ljekovitost heljde.
Čaj od heljde. Čaj semože se pripremiti od cvjetova, suhih listova i plodova heljde. Cvjetovi i listovi se osuše u hladu i na propuhu te usitne. U šalicu vrele vode stavi se vrškom mala žlica cvjetova ili listova, promiješa se, poklopi, ostavi 15 minuta pa procijedi i onda popije toplo i na gutljaje. Dnevno se piju dvije šalice ovoga čaja, posebno kada se ima kašalj ili se teško diše. Pije se sve dok kašalj i teško disanje ne prestanu.
Čaj od plodova (zrna) heljde priprema se tako da se zrna prže na laganoj vatri dok ne dobiju tamnosmeđu boju, pazeći da ne pregori. Zatim se velika žlica prženoga sjemena stavi u šalicu vrele vode, promiješa, poklopi i ostavi poklopljeno 5 – 10 minuta, a potom procijedi. Dnevno se piju 3 šalice ovoga čaja za poboljšavanje krvotoka. Pije se sve dotle dok se krvotok ne poboljša.
Svježi listovi heljde. Svježi listovi heljde imaju baktericidno djelovanje i stavljaju se direktno na otvorene rane i posjekotine da brzo zarastu. Treba ih stavljati na rane svaki dan nove, svježe i navečer da ostanu preko noći. Kad ih se stavi na rane ili posjekotine, preko njih ide prozirna folija. Svaki dan i preko noći stavljaju se novi, svježi listovi. Stavljaju se sve dotle dok rane ili posjekotine ne zarastu.
Med od heljde. Heljdin med je veoma taman, najtamniji med među cvjetnim medom. Vrlo je oštroga ukusa i mirisa. Jedenjem ovoga meda učvršćuju se krvne žile. Preporučujem da se pojede po jedna velika žlica uvijek ujutro natašte, svakodnevno tijekom 3 tjedna, napravi se tjedan dana pauze i kura se može ponoviti. Djeca koriste samo po malu žlicu meda.
Slama heljde. Heljda se uvijek koristila kao hrana za stoku. Njezina slama kao i čitava biljka je idealna za ishranu stoke, ali se ne smije davati u velikim količinama. Razlog tome je što može sadržati alkaloid pod nazivom fagopyrin i može naškoditi životinjama ako ju previše jedu.
Heljdino brašno. Mljevenjem heljdinoga sjemenja dobit ćete zdravo heljdino brašno. Prije mljevenja sjemenke heljde dobro operite i osušite i onda sameljite u mikseru ili blenderu. Ono je odlično ako želite izbjeći pšenično brašno pa u pripravke i recepte u kojima inače koristite pšenično brašno stavljate heljdino brašno. Ovo brašno je bogato proteinima, vlaknima, željezom i magnezijem, a ne sadrži gluten što je idealno za osobe koje ne podnose i intolerantni su na gluten. Također ovo brašno ne podiže razinu šećera u krvi što je idealno za osobe koje žele regulirati šećer u krvi kao i za one koji žele smršavjeti. Možete ga koristiti za pripremu kruha, raznih tijesta, palačinki, zdravih kolača. Kada napravite domaće brašno od heljde, čuvajte ga na tamnom i suhom mjestu na otprilike 20 ℃.
Palačinke od heljdinoga brašna. Ako volite palačinke, možete ih napraviti u ovoj zdravoj varijanti, a za njih vam je potrebno: 400 ml rižina mlijeka (ili nekoga drugog biljnog mlijeka), 200 g heljdinoga brašna i 2 jaja. Umutite jaja, dodajte mlijeko i heljdino brašno i miješajte dok ne dobijete smjesu za palačinke. Ako vam se smjesa učini pregustom, slobodno dodajte malo vode. Da bi ova varijanta bila u potpunosti zdrava, pecite palačinke na kokosovu ulju.
Kruh od heljdinoga brašna. Za njega vam je potreban kvasac, sol i heljdino brašno. Kvasac prvo otopite u vodi, a u drugoj posudi pomiješajte pola kilograma heljdinoga brašna s malo soli. Zatim u brašno dodajte otopljeni kvasac s vodom i zamijesite tijesto pa ga pustite da odstoji nekoliko sati na sobnoj temperaturi. Oblikujte svoj kruh, stavite na pleh i pecite 15 minuta na 250 ℃ pa smanjite na 200 ℃ i kada se počne odvajati od stijenki pleha kruh je gotov. Ako vam je preintenzivan okus heljdina brašna, kruh možete napraviti i od kombinacije heljdinoga i pšeničnoga brašna.
Zdravi doručak s heljdom. Za ovaj doručak su vam potrebne sjemenke heljde, kokosovo ulje, med, biljno mlijeko, sok od limuna, sjemenke lana i borovnice ili neko drugo bobičasto voće. Sjemenke heljde stavite u vodu i ostavite da odstoje preko noći, ujutro ih procijedite i operite, stavite ih u bledner i dodajte sve ostale sastojke pa dobro sve izblendajte. Ovo je vrlo zdrav i nutritivno bogat doručak. Možete umjesto borovnica koristiti maline, kupine, umjesto sjemenki lana koristiti sezam, badem, orah, a biljno ulje može biti rižino, kokosovo, bademovo, zobeno itd.
Griz od heljde. Svi ste čuli za obični griz, a znate li da postoji i griz od heljde? Njega možete napraviti tako da u 200 ml biljnoga mlijeka stavite 50 g heljdinoga griza i kuhate na laganoj vatri dok se ne zgusne. Kada je kuhan možete mu dodati neko voće, npr. bananu, jagode, borovnice, maline i malo meda.
Izvor: svjetlorijeci.ba
