Katolička bi Crkva kroz dogledno vrijeme mogla dobiti novog sveca. Naime, 2. rujna 2017., župna crkva sv. Alojzije Gonzage u Oxfordu proslavila je prvu sv. misu s nakanom za pokretanje kauze za proglašenje slugom Božjim J. R. R. Tolkiena (3. siječnja 1892. – 2. rujna 1973), proslavljenog britanskog pisca, pjesnika, filologa i akademika.
Kada čovjek čuje prezime slavnog profesora i pisca, odmah se sjeti njegove najpoznatije trilogije „Gospodar prstenova“ (1954. – 1955.) i knjige koja je toj trilogiji prethodila, „Hobit“ (1937.). Nikome ne pada na pamet da bi život pa i rad J. R. R. Tolkiena bio povod njegovoj budućoj kanonizaciji.
No doista, profesor Tolkien bio je prije svega obiteljski čovjek, krajnje posvećen svojoj ženi i četvero djece, svjestan važnosti obitelji i braka. Živio je skromnim životom, a njegova je vjera ispunjala svaki dio njegova života.
Tako je svakog dana sudjelovao na sv. misi, a osobitu je ljubav gajio prema Blaženoj Djevici Mariji. Jednom je rekao kako je sva njegova percepcija „ljepote, i u svojoj veličanstvenosti i jednostavnosti utemeljena na našoj Gospi.“ Njegova vjera i dubok sakramentalni život uvelike su utjecali na njegovu djecu pa se stoga njegov najstariji sin odlučio za svećenstvo.
Osim na svoju obitelj, svojim svjedočenjem vjere Tolkien je utjecao na mnoge druge osobe, među kojima je i C. S. Lewis (autor „Kronika iz Narnije“) koji se obratio na kršćanstvo zbog upravo intenzivnog druženja s prof. Tolkienom.
No što je s njegovim literarnim radom?
Tolkien je pionir literarnog žanra visoke fantazije (engl. high fantasy) i stoga jedan od najutjecajnijih autora 20. stoljeća. Nije toliko poznata činjenica da je zbog svojih djela čak bio i kandidatom za Nobelovu nagradu za književnost.
Može li se njegova vjera iščitati iz njegova rada? Itekako.
Premda je poznato kako Tolkien nikako nije volio alegorije, sva su njegova djela protkana katoličkim motivima. Uz općenitu simboliku kako dobro uvijek pobjeđuje zlo, u njegovim je djelima prisutna i dublja katolička simbolika koju je autor htio – ne htio svakako uklopio u svoj opus.
Primjerice, u njegovom najpoznatijem djelu, trilogiji „Gospodar prstenova“, Prstenova družina na svoj put kreće točno 25. prosinca (početak Crkvene godine i hoda s Kristom), u kojoj hobit Frodo nosi sam prsten (Križ) koji mora baciti u Kletu Goru na kojoj je prsten iskovan (na Golgotu, ispod koje su, prema vjerovanju, zakopani Adam i Eva), a iskovao ga je Sauron (Sotona, pali anđeo). Na tome putu ga prati njegov vrtlar Samwise Gamgee, koji ga u određenom trenu nosi na svojim leđima dok se uspinju po Kletoj Gori (Šimun Cirenac), pri čemu oni doživljavaju iskustvo tamne noći. Zanimljivo je da na tome putu njih dvojica jedu vilenjački kruh lembas koji neodoljivo podsjeća na hostiju. Dok Frodo predstavlja Krista na Kalvariji i Krista svećenika, Aragorn, zakoniti nasljednik trona kraljevstva Gondor, predstavlja Krista Kralja koji predvodi vojsku Dobra protiv vojske Zla, pri čemu mu se pridružuje i vojska mrtvih koju je oslobodio (duše iz čistilišta), dok ranjene u boju on liječi samim polaganjem ruku…
Ovo je samo nekoliko likova i iz samo jednog njegova djela, no i drugi su likovi i druga njegova djela prepuna katoličke simbolike o kojoj je slavni profesor danomice razmišljao. Zanimljiva je činjenica što su u njegovim djelima oslikani autentični muški i ženski likovi, svi sa svojim pripadajućim vrlinama, koji izlaze iz svoje zone komfora, na što nas poziva i evanđelje. To su herojska djela na koja su njegovi likovi pozvani, a kojima sličnost možemo naći u samom Svetom pismu.
Dok Hollywood i mainstream mediji minoriziraju Tolkienovo katoličanstvo (prisjetimo se samo nedavnog biografskog filma „Tolkien“ u kojem gotovo da i nije bilo spomena profesorove vjere), najnoviji stručni i znanstveni radovi otkrivaju pravo bogatstvo njegova autentična katoličkog života, čiji se odslik može naći i u njegovim djelima.
Hoće li jednog dana prof. Tolkien biti i službeno ubrojen među svece? To ne znamo, ali ćemo svakako jednog dana saznati.
Znamo samo da se bližimo još jednoj njegovoj dvostrukoj obljetnici, 2. rujnu, datumu pokretanja njegove kauze i datumu njegove smrti, a da potencijalni prefiks sv. ispred njegova imena, a na koricama naših omiljenih knjiga, neodoljivo golica našu maštu za koju je on uvelike zaslužan.
