Foto: Pixabay
Ona je već bolovala od tuge i depresije. Nekoliko dana nakon Božića, Kendrea Johnson odlučila je sve okončati. Šestogodišnja djevojčica iz Minnesote pronađena je kako visi na užetu. Ostavila je poruku na kojoj je pisalo: ‘Žao mi je.’
Prije se smatralo da tako mlada djeca nisu sposobna počiniti samoubojstvo. Taj se koncept smatrao iznad njihova razumijevanja. Sada se, međutim, javlja rastući broj djece poput Kendree koja si oduzimaju život.
Prema Centru za kontrolu bolesti, stopa samoubojstava za dob 10 – 14 godina se utrostručila tijekom posljednjeg desetljeća. Jedno drugo izvješće istoga Centra tvrdi da je 1 300 djece starosti 5 – 12 godina umrlo oduzimanjem vlastita života između 1999. i 2015. godine. To je prosječno jedna smrt svakih pet dana. A broj raste. Vješanje i gušenje su najtipičniji načini smrti.
Najveća opasnost za djecu nisu masovna ubojstva nakon pucnjave u školi ili nasilje u zajednici, premda je i to strašno. Sama su djeca sebi najveća prijetnja. Više mladih umire zbog samoubojstva nego zbog školske pucnjave ili zbog nasilja u zajednici.
Potreba za zaštitom
Zvuči nevjerojatno, ali postoji tri načina kako djecu starosti od 5 do 10 godina spriječiti od samoubojstva. Oni ne zahtijevaju djelovanje vlade ili programa. Ti načini uključuju pomaganje djeci da budu djeca.
To su stvari koje su istinite i za koje instinktivno znamo da ih djeca trebaju. Ovo je mudrost koja će pomoći svoj djeci i spriječiti tragedije poput samoubojstava.
Prvi način uključuje zaštitu i sigurnost. Djetinjstvo je proces učenja koji zahtijeva prostor za eksperimentiranje i poduzimanje rizika. Pod zaštitom i brigom odraslih, djeca moraju iskusiti poteškoće i nadići strah od neuspjeha.
Kada djeca ne osjećaju potporu, to ih može dovesti do redovitih osjećaja zabrinutosti, nelagode i straha. Ona mogu postati neobuzdano ljuta, društveno distancirana i teško anksiozna. Ta mentalna stanja mogu potpomoći nasilju nad samim sobom, lošom prehranom i poremećajima u spavanju.
Čak i u nježnoj dobi od 10 godina ili mlađoj, prekomjerna je anksioznost samo jedan korak od pomisli o samoubojstvu. Poticaj je udaljen samo jedan klik, a daje ga online sadržaj koji glorificira samoozljeđivanje. Stopa samoubojstava naglo je porasla nakon premijere Netflixova popularnog showa o samoubojstvu „13 razloga zašto‟.
Mjere za pojačanje sigurnosti
Roditelji moraju poduzeti mjere kako bi pojačali zaštitu svoje djece. Brak je najbolji način za to. To je prirodni okvir u kojem djeca osjećaju zaštitu i stabilnost. Očit savjet roditeljima jest da ostanu vjenčani i pod svaku cijenu izbjegnu katastrofu slomljena doma.
Nadalje, djeca moraju osjetiti koncentrične krugove zaštite odraslih koja dolazi od pripadanja široj obitelji, lokalnim grupama, župama i zajednicama. Čak i ljubav prema domovini pojačava dojam snažne obrane zajedničkih vrijednosti. Što su više roditelji društveno angažirani, to više mogu djeca imati korist od tih društvenih struktura.
Dok je zaštita potrebna, pretjerana se zaštita treba izbjegavati. Roditelji moraju pomoći svojoj djeci da se sukobe s neuspjehom. Trebali bi istaknuti lekcije koje se mogu naučiti iz toga iskustva. Djeci treba biti dopušteno da se uključe u razigrane aktivnosti ograničena rizika koje će im pomoći nositi se s budućim opasnostima.
Put prema sigurnosti
Drugi način prevencije uključuje sigurnosti koje trebaju djeci poslužiti kao oslonac u njihovim životima. Djetinjstvo je vrijeme razlučivanja istine od zablude, dobra od zla. Djeca trebaju naučiti tko su i koja je svrha njihova života.
Sigurnosti omogućavaju djeci da djeluju s uvjerenjem i odlučnošću. Ona im izgrađuju karakter i obogaćuju njihovu osobnost. Obrazovanje djece mora biti čvrsto orijentirano prema dobru, istini i ljepoti.
Kada djeci nedostaje sigurnosti, ona će slijediti najnovije mode. Prilagodit će se sigurnosti tuđeg mišljenja. Nikakav moralan kompas tada ne vlada njihovim ponašanjem. Tada će staviti pod upitnik svoj vlastiti identitet i razlog za život.
Kada su djeca suočena s nesigurnošću, ona će postati anksiozna kada budu isprobavala nove stvari izvan svoje rutine. Nepoznate će stvari biti „okidač‟ za njihovu anksioznost, depresiju i suicidalne misli.
Mjere zaštite
Roditelji moraju uliti sigurnost u djecu u najranijoj dobi. Prva sigurnost mora opet biti ona bračna koju dijete mora promatrati kao neprobojnu, do te mjere da je rastava nezamisliva.
Roditelji moraju potvrditi bez isprike kako postoji objektivna istina koja prokazuje dobro od lošeg. Oni trebaju izbjegavati „diktaturu relativizma‟ koja kaže kako djeca moraju pronaći i utvrditi svoje vlastite „istine‟, koje se mogu razlikovati ili mogu biti kontradiktorne.
Djecu također treba učiti kako obraniti istinu kada je napadnu. Ne smiju se bojati od prokazivanja zla i grijeha. Tako se djeca neće bojati straha da ispadnu politički nekorektna.
Potreba za Bogom
Posljednji način prevencije samoubojstva djece uključuje odnos s Bogom. Sekularno se društvo ljuti na uključivanje Boga u nešto što se smatra društvenim problemom. Međutim, najučinkovitiji način prevencije djece da si ne oduzmu život jest kultivacija odnosa s Bogom.
Bez poznavanja Boga, prirodno znatiželjna djeca neće pronaći odgovore na mnoga važna životna pitanja na koja moraju svi odgovoriti: tko su i zašto postoje. Neodgovaranje na ta pitanja vodi do anksioznosti i zbunjenosti.
Osobito u ova kaotična vremena, djeca trebaju imati odnos s Bogom kojeg će moliti za milosti i zagovor za probleme koji ih zaokupljuju. Trebaju vidjeti kako se uklapaju u red stvari u slučaju da padnu u cinizam i depresiju.
Orijentiranjem svoje djece prema Bogu, roditelji ih upućuju prema njihovu konačnom cilju. Djeca tada jasnije vide svoju svrhu u životu: poznavanje, obožavanje i služenje Bogu. Onima koji ispunjavaju svoju svrhu neće smetati frustracije jer im je poznat viši cilj.
Mjere koje roditelji mogu poduzeti
Roditelji moraju u djecu uliti žarku ljubav prema Bogu za kojeg su stvorena. Opet, sveti je brak važna komponenta budući da djeca moraju vidjeti poniznost na djelu, osobito kod svojih roditelja.
Međutim, svaka ljubav prema Bogu ne može biti usmjerena prema nejasnome pojmu božanstva. Djeca moraju, prije svega, biti usmjerena prema Bogu koji je poprimio ljudski oblik, našem Gospodinu, Isusu Kristu. Tako djeca mogu uspostaviti odnos s Bogom koji je postao čovjekom i kojem se mogu povjeriti.
No taj odnos s Kristom ne smije biti utemeljen na njihovu emotivnom iskustvu. On mora voditi do želje da se slijedi Božji zakon koji će upravljati njihovim djelima.
Roditelji moraju učiti djecu molitvi i redovitom molitvenom životu. Ona trebaju imati sakramentalni milosni život, u kojem im Crkva pomaže ojačati njihove duše na putu do svetosti. Kada Bog djeluje u dušama svojom milosti, tada osoba ima način kako se suočiti sa svim životnim poteškoćama.
Mladi će ljudi, a čak i vrlo mala djeca, tada znati kako nadvladati anksioznost koja ih može napasti. Takvi ispunjeni životi nikada neće postati plijen ispraznosti koja vodi do očaja i suicidalnih misli.
Preveo: K.P.
Preuzeto uz dopuštenje sa stranice: returntoorder.org
