Od svoje šesnaeste godine, prije gotovo dva desetljeća, gotovo svaki dan sam bio na internetu. Počevši od 2. kolovoza, na mjesec dana se isključujem. Bez e-pošte, bez društvenih mreža, bez tipkovnica, bez podcasta. Bez audioknjiga, bez video-memova, bez poruka. Ni jedan jedini smajlić. Ništa. Pametni telefon ugašen i duboko spremljen u ladicu.
Kako će to funkcionirati?
Zamisli da si na zabavi. S druge strane prostorije vidiš nekoga koga ne voliš. Nije važno zašto – dosadan, naporan u razgovoru na blizinu, politički fanatik, bilo što. Krajičkom oka primjetiš da ti se približava. Da je bio dalje, možda bi uspio pobjeći a da ne ispadneš nepristojan. Ali sada je već na nekoliko koraka i nema izlaza.
Okreneš se prema njemu, nasmiješiš se i izdržiš nekoliko minuta razgovora prije nego što promrmljaš da nešto moraš obaviti i da ti je žao što moraš tako brzo otići. Zatim se izvučeš. Tako postupaš kad ti se netko ne sviđa.
Ali što kada si ti taj koji ti se ne sviđa? Kada si razdražljiv, tjeskoban, promjenjivog raspoloženja i jednostavno – nikakav? Kako pobjeći od samoga sebe?
Ovisnost o distrakciji
Možda misliš da je to lako: samo se distrahiraš. Uroniš u bezbroj bučnih i uzbudljivih stvari kako ne bi morao biti sam sa sobom. Nije važno što. YouTube, križaljke, Pornhub, Instagram. Ali to ne traje, zar ne? Buka – što je u biti sve to, bilo čujno ili ne – „varljiv je, ovisnički i lažan smirujući lijek“, kako kaže kardinal Sarah. „Tragedija našega svijeta nikada nije bolje sažeta nego u bijesu besmislene buke koja tvrdoglavo mrzi tišinu.“
U trenutku se čini dobro. Ali nakon toga, jesmo li mirni? Spokojni? Zadovoljni? Nakon što pogledaš pet i pol epizoda serije The Office dok istovremeno šalješ poruke i tvitaš, jesi li smiren? Ja nisam. Internet obećava odmor; ono što najčešće isporučuje jest obamrlost.
Da, svjestan sam da se možemo izgubiti u obamrlosti i izvan mreže. Ali u ovom dobu, za većinu nas, to se događa u tom pikseliziranom svijetu na ekranu ispred nas.
To je prva stvar. Druga je mnogo gora. Sva ta buka, to otupljivanje, ne samo da nas udaljava od nas samih – udaljava nas i od Boga. „Ako je naš ‘unutarnji mobitel’ stalno zauzet jer ‘razgovaramo’ s drugim stvorenjima“, kaže kardinal Sarah, „kako nas Stvoritelj može dosegnuti, kako nas može ‘pozvati’?“
Zato uzimam pauzu. Ova velika crna rupa zvana Internet usisava moju mentalnu, emocionalnu i duhovnu energiju. Oduzima vrijeme mojoj obitelji, mom radu i mojoj kontemplaciji. Nešto se mora promijeniti.
Čekaj, kako ćeš preživjeti?
Što to konkretno znači? Kako planiram izvesti ovaj nezamislivi podvig koji smo prije dvadeset godina jednostavno zvali „život“? Konkretno:
Kako ćeš obavijestiti ljude koji te pokušavaju kontaktirati?
Promijenit ću poruku na govornoj pošti (i automatski odgovor na e-poštu) u nešto poput: „Ne koristim telefon (e-poštu) tijekom mjeseca. Ako me trebate kontaktirati, nazovite moju suprugu.“ Samo što neću dati broj svoje supruge. Ako već ne znaš kako je kontaktirati, vjerojatno nisi blizak prijatelj ili član obitelji, pa to vjerojatno nije nešto što bih smatrao hitnim. Možda griješim.
Što ćeš učiniti s telefonom?
Odnijet ću telefon kod prijatelja i zamoliti ga da ga zaključa i ne vrati ga do isteka roka. Možda ću kupiti i neki jeftini preklopni telefon i dati broj nekolicini ljudi. Još nisam odlučio.
A računalo?
Moja draga supruga promijenit će lozinke na mom stolnom i prijenosnom računalu tako da, kad me uhvati želja da idem online, neću moći. Pokušat ću je ne podmititi čokoladom.
Kako ćeš obaviti posao?
Većina mog posla sastoji se od podcasta i vlogova koje ću unaprijed snimiti ovaj mjesec (srpanj) i zakazati njihovu objavu tijekom kolovoza. Nećete ni primijetiti da me nema!
Što je s društvenim mrežama?
S društvenih mreža sam pobjegao prije otprilike dva mjeseca. Ne mislim da sam ugasio sve račune (kao što znate vi koji me pratite), nego sada plaćam dobrog prijatelja da ih vodi umjesto mene. Čak ni nemam lozinke. Da, toliko sam jadan. Trebalo je promijeniti lozinke da se ja, ovisnik kakav jesam, ne bih vratio.
Što ćeš raditi umjesto toga?
Probuditi se. Provoditi vrijeme sa suprugom i djecom. Moliti. Čitati. Nedavno sam kupio lijepo izdanje romana Braća Karamazovi koje namjeravam pročitati sljedeći mjesec. Osim toga, nadam se da ću se dosađivati. Sjećaš se dosade? (Svi stariji od dvadeset neka kažu: da.)
Izvor: catholicgentleman.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
