Vodi me, Svjetlo blago, mrakom sam okružen – Vodi me!
Noć je tamna, a ja od doma udaljen – Vodi me!
Ne tražim da vidim u daljini scene tek za jedan korak ti povedi mene.
Nikad se još nisam osjećao ovako, molio da vodiš me.
Svoj put sam birao sam, no sad bih tako želio da vodiš me!
Ponosa rob, blještav mi život bio drag; ne pamti ga: prošlosti mojoj budi blag.
Sve dok me blagoslivlja sila tvoja – da, s njom mi je sigurno poć’, preko močvara, litica, bujica – ja idem dok ne prođe noć;
a u zoru se smiješi davno ljubljeno, ono anđeosko lice, na trenutke gubljeno.
sv. John Henry Newman
Foto: Unsplash
